Thursday, July 27, 2017

Šta je bilo u smeđoj plastičnoj kutiji?

O bježaniji iz Krajine početkom avgusta 1995. pisali su mnogi. Svi znamo kako je to bilo, iz milion perspektiva. Tako sam bar mislio jutros dok sam sporim hodom koračao od auta do kancelarije. Koračao sam sporo jer sam se nadao da ću do kancelarijskih vrata uspjeti da završim misao. I tada me strefi! Za mene taj događaj postoji ne kao vremenska linija nego kao niz scena koje pamtim, ali taj niz se iz godine u godinu skraćuje i svaka scena gubi poneki detalj. Siguran sam da je postojalo vrijeme kad sam znao šta je bilo u toj smeđoj plastičnoj kutiji u mojoj vitrini iza knjiga. Moralo je biti nešto važno kad je dospjelo na listu stvari po koje bih se vratio čak iz Bosanskog Novog u Petrinju te subote 5. 8. 1995.

U Bosanski Novi smo stigli dan prije, kada "je počelo", tetkinim Golfom dvojkom preko Šamarice, tetka, njeno dvoje djece, mama i ja. Išli smo "da se sklonimo u pozadinu dok ne prođe." U Bosanskom Novom smo se, sa još nekoliko porodica, smjestili u stanu nekih ljudi koji su se poznavali ili su bili rodbina sa nekim tetkinim komšijama, ali ja nisam imao pojma ko su oni, a ni sad ne znam. Kako je vrijeme odmicalo, i kako su vijesti za vijestima na TV-u promicale, postajalo je sve jasnije da se mi u Petrinju nećemo skoro vratiti. Ne znam kako i kad, ali tada je na snagu stupio plan B: da se neko od nas vrati i iz kuće pokupi najvažije stvari dok se još u Petrinju može. Pošto sam ja muško, a po godinama sam bio blizu vojnoj sposobnosti, odučili smo da ipak ide samo mama, a ja da ostanem u Novom. "Šta znaš kakvih budala ima pa te mogu napasti što ne braniš ognjište, tj. termoakumulacionu peć."

Dakle koji su to najvažniji artikli pokretne imovine šesnaestogodinjeg mene uspjeli da se probiju na tu listu? Kad biste me sad pitali da se sjetim, vjerovatno ne bih mogao, ali srećom, došao sam u posjed originalnog dokumenta koji je moja mama čuvala sve ove godine. Tu sve piše, plavo na bijelo i to šifrirano, u slučaju da poruka dodje u ruke nekome neželjenom. Šta ti je psiha tinejdžera odraslog u ratnoj zoni!


Lista prvo navodi glavne lokacije gdje se šta nalazi. Vitrina i fotelja u mojoj sobi su glavne lokacije. Dalje, vidimo da se nešto nalazi na petstotoj stranici enciklopedije u mojoj vitrini. Znate šta je tamo? Tamo je određena svota njemačkih maraka koje sam štedio za Leviske 501. Koliko je tačno bilo ne sjećam se, ali očito još ne dovoljno. Dalje, vidi se da mi je bilijarska kugla koja je bila u akvariju bila jako bitna. Nju sam ukrao u nekom bilijar-klubu, ali da me ubijete sad, ne mogu se sjetiti kojem. Samsung kazetofon je takođe našao svoje mjesto na listi. Ima dvije glave. Može da presnimava sa kasete na kasetu, a može i sa radija da snima. Zvučnici se odvajaju. Sva dugmad rade. Na kraju, vidimo da je bilo jako važno naći kaiš u ladici moga stola. Taj kaiš nije bio obični kaiš nego onaj sa nitnama. Vole ga i dizelaši i pankeri. Dakle a "must have item".  

Sigurno ste primijetili da sam nešto preskočio. Preskočio sam smeđu plastičnu kutiju u dnu vitrine iza knjiga, a preskočio sam je s razlogom. Ja nemam pojma o kakvoj kutiji se radi i šta je u njoj. Tom šesnaestogodišnjem meni je njen sadržaj očigledno bio vrlo bitan. Šta je u toj smeđoj plastičnoj kutiji u dnu vitrine iza knjiga? Ne bi šesnaestogodišnji ja to tako zakamuflirao da nije nešto važno. Opet, vidite po listi mojih prioriteta da bi se moglo raditi o nečemu vrlo "bitnom" kao što je još jedna bilijarska kugla.

Bilo kako bilo, izgleda da nikad nećemo saznati šta je bilo u toj smeđoj plastičnoj kutiji iza knjiga u mojoj vitrini. Možda zna onaj ko je u moju kuću prvi ušao poslije "Oluje". Ako slučajno pročita ove retke, nadam se da neće da mi otkrije tu misteriju. Ljepše je ovako.

No comments:

Post a Comment