Monday, August 3, 2015

On tamo hrani svoje konje


Moj djed, Dušan Rajšić, bio je jedan od samo devedeset dvoje logoraša koji su su preživjeli proboj iz nacističkog logora Jasenovac 22. aprila 1945. godine, nakon što je tamo proveo četiri godine. Svi ostali logoraši su tog dana ubijeni. Djed je govorio da je ono što je neke ljude održavalo u životu te četiri godine bilo to što su bili vrsne zanatlije, tako da su bili korisni upravnicima logora. Moj djed je imao dar da razgovara sa životinjama, tako da je bio zadužen za radne konje u logoru. I sami smo se kasnije uvjerili kako su konji do u detalje pratili njegove upute. Djed bi nas djecu ponekad provozao selom u svojim zaprežnim kolima, a za nas je bio pravi doživljaj vidjeti kako konji na njegov najmanji znak tačno znaju šta im je raditi.

1995. godine, kada smo napuštali svoje domove u strahu od odmazde hrvatske vojske tokom operacije Oluja, djed je ovako rekao babi, stricu i njegovoj porodici: "Vi idite, a ja moram da ostanem i nahranim konje." 10. aprila 1996. godine, na godišnjicu nacističke države koja je osnovala Jasenovac, moj djed je pronađen mrtav u svojoj praznoj kući. Kažu da je umro prirodnom smrću. Bez obzira da li je bilo prirodnom smrću ili zato što je neki putnik namjernik bio pretjerano oduševljen proslavom godišnjice, datum njegove smrti je prilično ironičan. Ako postoji raj, siguran sam da moj djed tamo hrani svoje konje. Oh, da, da li spomenuh da mi se sin zove Dušan?

Djed u svome selu


Moja porodica u nekom drugom selu na nekom drugom kontinentu u zaprežnim kolima
 

No comments:

Post a Comment