Monday, July 27, 2015

Ovako ću ja proslaviti dvadesetu godišnjicu "Oluje"

Ne sjećam se više tačno šta sam radio trećeg avgusta 1995. Navjerovatnoje je to bila jedna od sljedeće tri stvari jer time sam se najčešće bavio u to vrijeme:

1. Cijeli dan sam proveo u garaži režući željezne cijevi za neki novi projekat, a naveče sam slušao "Nivanu" dok nisam zaspao. Bio sam ubijeđen da je Kurta Kobejna ubila ona rospija i da je to najveća tragedija poslije smrti Džona Lenona.

2. Jutro i popodne sam proveo u garaži, a veče igrajući stolni tenis sa komšijama na improvizovanom stolu koji smo postavili u dvorištu Balobanove kuće. Ljuban (Baloban) je rijetko bio kod kuće, tako da je to bilo idealno mjesto za navijanje tokom igre.

3. Cijeli dan sam proveo u garaži, a veče sam proveo igrajući bilijar u jednom od Petrinjskih kafića sa istim tim komšijama ili možda nekim drugim likovima. Svi smo se znali tako da nije bio problem naći nekoga za partiju bilijara.

Svi znamo u šta se ta idila pretvorila u sljedećih nekoliko dana.

Trećeg avgusta 2015., ako Bog da, moja žena Raynna, koja je tu 1995. provodila slično kao i ja, ali nekoliko hiljada kilometara dalje na sjevernoameričkom kontinentu, leti sa naše troje djece da posjeti mjesto u Srbiji na kojem sam se nastanio poslije tog avgusta 1995. Tu smo stvorili neku novu idilu kojoj se rado vraćamo iz njene rodne grude, a moje nove domovine, Kanade. Mislim da je to idealan neplanski način da se proslavi godišnjica "Oluje."

No comments:

Post a Comment