Monday, August 25, 2014

Stručnjaci objavili novu analizu uspešnosti akcije Ledeni izazov

Prema najnovijoj analizi istraživača Instituta za društvene akcije iz Padinske Skele, dr. Jovice Uzora i dr. Đure Poštapala, akcija Ledeni izazov (Ice Bucket Challenge) je na teritoriji Republike Srbije podigla nivo svesti o sledećim ključnim društvenim fenomenima:

- o postojanju ženske osobe pod imenom Stanija,
- o rasporedu tetovaža na grudima Čede Jovanovića,
- o postojanju ljudi koji bi se polili kofom ledene vode, a da ne znaju zašto,
- o postojanju ljudi koji uspevaju da za postojanje ženske osobe pod imenom Stanija optuže kapitalizam, socijalizam, ili neki drugi društveni sistem,
- o ceni struje potrebne da se zamrzne jedna "tabla" kocaka leda,
- o postojanju ljudi koji misle da je Ice Bucket Challenge poslednja kap koja će preliti čašu i sve nas pretvoriti u praznoglave potrošačke zombije,
- o postojanju ljudi koji misle da je krajnje vreme da država interveniše i sve nas vrati principima istinske humanosti,
- o postojanju bolesti pod imenom amitrofična lateralna skleroza.

Uzimajući u obzir sve ove rezultate, istraživači su zaključili da je akcija uspela.

Saturday, August 23, 2014

Dragi kritičari Ice Bucket Challenge-a, vi i profesorka Dragićević imate nešto zajedničko

Počinjem ovaj tekst istim pasusom kojim sam počeo, prije godinu dana, osvrt na govor profesorke Dragićević studentima diplomcima Filološkog fakulteta. Počinjem istim pasusom jer je suština onoga što ću sada kritikovati identična suštini problema u profesorkinom govoru. Greška koju i profesorka i oni koje ću sad kritikovati čine je u primjeni marksističke teorije vrijednosti i u nepoznavanju implikacija subjektivne teorije vrijednosti.

Po marksističkoj teoriji vrijednosti, vrijednost onoga što čovjek postigne se mjeri time koliko se čovjek "namučio" da bi do toga došao. Po subjektivnoj teoriji vrijednosti, vrijednost onoga što čovjek postigne se mjeri time koliko to čini život drugih ljudi boljim. Tu vrijednost nam drugi ljudi iskazuju time što nam ponude nešto zauzvrat za naš "trud" i "muku". Naučno gledano, subjektivna teorija vrijednosti je logčki tačna, a markisistička je netačna.

U posljednjih nekoliko dana javlja se veliki broj glasnih kritičara humanitarne akcije Ice Bucket Challenge, kojoj je cilj prikupljanje novca za borbu protiv ALS (Amyotrophic lateral sclerosis). Ovi kritičari tvrde da je akcija plod "bolesnog kapitalizma" i da ubija u nama pravi osjećaj empatije prema drugima, dok u isto vrijeme potiče naš egoizam. Po ovim kritičarima, ako nekome pomognemo samo zato da bismo promovisali sami sebe, onda je ta pomoć bezvrijedna. Pomoć mora da bude izraz iskrenog odricanja zarad drugoga da bi bila vrijedna, kažu kritičari Ice Bucket Challenge-a.


Drugim riječima, vrijednost naše pomoći se ne mjeri radošću unesrećenih koji boluju od ALS kad saznaju da im vi financijski pomažete. Vrijednost vaše pomoći, po kritičarima Ice Bucket Challenge-a, se mjeri načinom na koji ste pomogli, mjeri se odricanjem i mukom koju ste uložili da biste nekome pomogli, mjeri se vašim trudom koji ste uložili u uspostavljanje direktne veze sa onim kome pomažete.

Kao i u govoru profesorke Dragićević, nebitno je da li to mučenje i "samoodricanje" da bi se nekome pomoglo na kraju rađa nešto što neko drugi smatra vrijednim. Po logici kritičara Ice Bucket Challenge-a, ako neko ne vidi vrijednost "samoodricanja" koje je potrebno da bi se uspostavila direktna veza sa onim kome pomažemo i da bi se pomoglo bez želje za samopromocijom, onda on nije spoznao prave vrijednosti.

Ostaviću po strani potpuno nejasno pitanje kako mi to možemo objektivno utvrditi da neko pomaže samo radi pumpanja svog ega, a neko drugi uopšte nema na umu svoj ego dok pomaže. Kojim se to instrumentom mjeri ego onoga koji pomaže nekome u nevolji? Ali, kao što rekoh, to nije centralna ideja ovdje.

Centralna ideja je da kritičari Ice Bucket Challenge-a imaju estetske primjedbe na ovu akciju. Njima se ne sviđa forma akcije. To bi bila sasvim legitimna primjedba, ako bi je oni zadržali na nivou ličnog iskustva. Sa estetskog stanovišta, akcija se ne sviđa ni meni, ali to ne znači da ja treba da i od drugih zahtijevam da imaju isti esteski doživljaj. Moj esteski doživljaj ove akcije je subjektivan. Pretvarati se da taj doživljaj ima objektivni značaj i za druge ljude znači počiniti osnovnu grešku pri primjeni teorije vrijednosti.

Ipak, upskos tome što mi je akcija esteski "ružna," ako je izbor između polivanja vodom i time spašavanja života djeteta koje skapava od gladi, čak i ako donator nema nikakvih emocija prema tom djetetu, s jedne strane, i pomaganja komšiji punog srca i duše, s druge, ja bih više cijenio spašavanje djeteta bez emocija. I ova vrednosna ocjena je subjektivna, naravno.

Ali, ne zaboravimo da postoji i još jedna opcija, baš zahvaljujući lakoći korišćenja kamera i interneta--možemo da učestvujemo i u Ice Bucket Challenge-u i u pomaganju komšiji, baš zato što je Ice Bucket Challenge tako jeftin u smislu uloženog novca, energije i vremena.

I za kraj, ako stvarno želimo ocijeniti estetiku ove akcije, treba da znamo nešto i o njenoj istoriji, a tu istoriju je vrlo lijepo opisao Dejan Nikolić:

Prvi Ice Bucket Challenge u ovoj seriji (bilo ih je i prethodnih godina) nije postavio nikakav holivudski selebriti vec pacijent koji boluje od ALS, Pit Frejts (igrac bejzbola kao i Lu Gerig). Izazvao je svoje prijatelje i par bivsih saigraca da sebe poliju ledenom vodom jer ta senzacija kada se misici zgrce pod ledom predstavlja u sekundi ono kako se oboleli od ALS osecaju celog zivota.

Oni su izazvali svoje prijatelje dalje i tako se prosirilo neminovno i do poznatih i tek onda su krenule donacije brzinom kojom idu sada (skoro 45 miliona dolara za nekoliko nedelja).


Sada, kad znamo i ovo, možda će biti zadovoljni i oni kojima je bitno koliko smo se "odricali" i koliko smo svoj ego "zanemarili" pri pomaganju nekome. Mi ostali, kojima je jasno da vrijednost usluge koju nekome učinimo određuje baš ta osoba kojoj pomažemo će i dalje biti drago da i oni koji daju i oni koji primaju imaju koristi od Ice Bucket Challenge-a.

 

Thursday, August 21, 2014

Novo izdanje srpskog Rečnika neće sadržavati reč "osumnjičeni"

Kako javljaju izvori bliski portalu LELE (Loose Ends in Literary Economics), stručnjaci specijalizovanog ogranka Instituta za imenice, zamenice, priloge i predloge u Padežu kod Kruševca odlučili su da se reč osumnjičeni neće pojaviti u novom izdanju Rečnika srpskog književnog jezika. Stručnjaci navode niz veoma jakih argumenata za ovu svoju odluku.

- Ova arhaična imenica se u svakodnevnoj komunikaciji ne koristi već godinama. Za reč osumnjičeni postoji nekoliko savršeno prikladnih i lepih sinonima kao što su monstrum, ubica ili manijak i naš narod je to brzo uočio, kaže za LELE prof. dr. Stevica Pojam. - Jezik živi i razvija se sa narodom koji ga koristi, a rečnici treba da zabeleže i dokumentuju promene u jeziku. Krajnje je vreme da srpski rečnici stanu u korak sa promenama u živom jeziku koji je već odavno reč osumnjičeni izbacio iz upotrebe, nastavlja dr. Pojam.

Ova promena nije samo puka formalnost. Izbacivanjem reči osumnjičeni iz upotrebe postići će se značajna ekonomska ušteda, o čemu nam govori saradnik Instituta za imenice, zamenice, priloge i predloge, ekonomista i pravnik prof. dr. Milomir Tvrdica. - Ova odluka lingvista je korisna jer možemo odmah raspustiti veliki broj sudova i većinu advokata koji su i onako odavno bespotrebni. Narodu je i bez suda savršeno jasno da su „osumnjičeni“ i „ubica“ jedno te isto, a sudovi samo traće novac i vreme na dokazivanje te činjenice, objašnjava dr. Tvrdica i ističe da bi to narodu donelo znatnu uštedu.

- Možda zato i volimo da sudimo drugima pre nego što im sud presudi, a možda to volimo zato da bismo ovim ponašanjem nadomestili osećaj istinske empatije sa žrtvom nasilja, ali to već nije moja specijalnost, to je stvar za psihijatre, nastavlja dr. Tvrdica.


Predrag Rajšić
Bojan Savić

Monday, August 18, 2014

The Fable of the Ant and the Grasshopper in the World of Universal Basic Income (UBI)

The original version of the fable:
 
In a field one summer's day a Grasshopper was hopping about, chirping and singing to its heart's content. An Ant passed by, bearing along with great toil an ear of corn he was taking to the nest.

     "Why not come and chat with me," said the Grasshopper, "instead of toiling and moiling in that way?"
     "I am helping to lay up food for the winter," said the Ant, "and recommend you to do the same."
     "Why bother about winter?" said the Grasshopper; "We have got plenty of food at present." But the Ant went on its way and continued its toil.

     When the winter came, the Grasshopper had no food and found itself dying of hunger - while it saw the ants distributing every day corn and grain from the stores they had collected in the summer. Then the Grasshopper knew: It is best to prepare for days of need.

The new and improved version:

The fable remains the same until the last paragraph. The new and improved last paragraph now reads:

     When the winter came, all the Grasshoppers voted for the political party advocating Universal Basic Income (the UBI Party). Since Grasshoppers were in the majority, the UBI Party won the elections, passed the UBI Bill, and the Ant was forced to provide the Grasshopper with food and shelter for the rest of the winter. When the summer came, the Grasshopper was once again hopping about, chirping and singing to its heart's content. Then the Grasshopper knew: We need the government to provide for the needy.
______________
Disclaimer: Any extrapolations of this story to the human world are solely at the reader's risk. The intended scope of the fable applies only to the world of Ants and Grasshoppers.
 

Saturday, August 9, 2014

Pogledajmo tragediji u oči


Povod za ovaj post je nedavno ubistvo u Srbiji koje je zadobilo neuobičajenu medijsku pažnju. Pošto ni sam nisam imao predstavu koliko je problem nasilnog okončavanja ljudskih života na našim prostorima zastupljen, potražio sam neke opštedostupne statistike.

Najskorija godina za koju postoje podaci o broju stradalih u ubistvima i samoubstvima u svijetu je 2012. Iskoristio sam te podatke da bismo dobili sliku šta se dešava u neposrednom komšiluku. Godine 2012. u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji bez Kosova, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i na Kosovu ukupno je u ubistvima stradalo 338 osoba. To je otprilike jedna osoba dnevno. Dakle, na prostoru bivše Jugoslavije te godine je svakog dana ubijena u prosjeku jedna osoba.

U samoubistvima je, te iste godine, stradalo 3,216 osoba na teritoriji bivše Jugoslavije, izuzev Crne Gore i Kosova, za koje podaci nisu dostupni. Dakle, svakog dana 2012. godine samoubistvo je počinilo, u prosjeku, devet osoba.

Dijagram ispod ilustruje gorenavedene podatke za Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju. Ove statistike se ne mijenjaju drastično iz godine u godinu, tako da za tekuću godinu možemo očekivati slične rezultate. Ovdje sam naveo samo "gole brojeve" a vama ostavljam tumačenje tih brojeva i eventualnu emocionalnu reakciju.

Moja najupečatljivija reakcija je shvatanje da je danas, negdje na području bivše Jugoslavije, vjerovatno ubijena jedna osoba, a još desetak je počinilo samoubisvo. Sutra možemo očekivati još jedno ubistvo i još desetak samoubistava, a isto tako i prekosutra i svakog sljedećeg dana.


Izvori:
http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_intentional_homicide_rate
http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_suicide_rate

Sunday, August 3, 2014

A short war story


This story happened in the basement of this building
At 5 am on Friday, August 4, 1995, my mother woke me up with these words:
- Predo, get up. Let's go to the basement. They've started.
By "they" she meant the Croatian army, and by "started" she meant that they stated shelling our town after a few months of ceasefire. But, since we all knew quite well who "they" were and what they might "start," detailed explanations were unnecessary.

We packed a bag of food, a bag of most necessary clothing, we took all the cash we had in the house (which wasn't much) and went to the basement of a nearby unfinished hotel. The basement was two thirds in the ground, and it had concrete walls and three stories of walls above it--it was the best shelter in our neighborhood. Pretty much all our neighbors were there already.

I, being I, and being sixteen, tried to make light of the situation by teasing my mother for being scared.
- Oh, c'mon mom, like it's our first time. We are well trained basement dwellers, well accustomed to dark and damp conditions. Maybe we should start a mushroom business or something like that.
She would just smile and pretend she was enjoying my jokes. But, we both knew that this time it was different. The shelling was frequent and regular, and we could hear it coming from all sides. This time, it was all or nothing.

We teenagers would climb up between the periods of shelling to look at the damage. Two of my friends' houses were already missing their roofs. Later I learned that one of them was still in the house when the shell exploded. He lost all his teeth.

At about 11 am, a man that we knew came with a truck full of people fleeing the fighting in the suburbs of our town. The man was pale and scared.
- Run, they've entered the city and they are cutting people's throats, he said.
Many of our neighbours climbed his truck.
- I have to go home. All our photos are there, my mother said nervously.
- Fuck photos! You don't want to die for photos.
This was the first time I ever swore in front of my mother. I was scared I would lose her. I lost my brother three years before that; I wanted to keep others around me alive at any cost.
She didn't go home. We left our town about half an hour after that, and we never came back. We do take a lot of photos now though and keep them stored electronically on portable devices.


Neil deGrasse Tyson's bad argument for GMOs


This video featuring Neil deGrasse Tyson's response to a GMO critic is making the rounds and it seems to be hailed as a death blow to the critics of the GMO technology. However, this is a bad argument for at least two reasons.
 



First, the GMOs question cannot be solved by natural sciences because natural sciences can't answer the "should" question. We need social sciences for that. Should GMOs be used? Regardless of the scientific claims about GMOs, the answer to this question depends on the theory of ethics or political philosophy we adopt. Tyson's view of social sciences is disappointing, so I wouldn't hang my hat on his arguments for GMOs.

Second, a red flag that his argument immediately raises is that he intentionally avoids to explain why the distinction between artificial selection and transgenics is irrelevant. Those who believe that this distinction is important will see this as a sign of dishonesty.

I work with geneticists. They are always quite explicit in their public relations and state that their technology includes only selection, and not transgenics. This indicates that they are aware of the differences in the public perception of the two, and that it is dangerous for their public image to even try to argue that the distinction is not important.

But Tyson approached this argument as if those who think that the distinction between transgenics and artificial selection is important will automatically agree with his implicit equating of the two. They probably won't and will probably leave this discussion angry.
 
Ultimately, Tyson's "argument" does a huge disservice to the GMO debate. It simplifies the terms of the debate to the point of arrogance, and it treats the critics with dishonesty.  

Militantni gej aktivisti i konzervativni "branitelji" porodičnih vrijednosti, smorili ste i boga i narod


Termin "porodične vrednosti" je jedan od trenutno najnesretnijih termina u srpskom jeziku. Zašto? Zato što ga mnogi uzimaju u usta da bi se potkusurivali sa onima koji ih, na ovaj ili onaj način, nerviraju. Dvije grupe koje su najnotorniji mučitelji i mrcvaritelji pojma "porodične vrednosti" su, s jedne strane, promoteri anti-gej mentaliteta, a s druge strane promoteri gej zajednice. Ovi prvi se plaše da promovisanje gej populacije urušava porodične vrijednosti, a ovi drugi se opet pokušavaju podsmijevati samom konceptu porodičnih vrijednosti. Mislim da su i jedni i drugi promašili metu.

Promoteri anti-gej mentaliteta smatraju da je heteroseksualna porodica neophodan preduslov za ostvarenje bilo kakvih porodičnih vrijednosti. Ako heteroseksualne porodice nema, onda, po ovom shvatanju, ni porodičnih vrijednosti ne može da bude. Po ovoj logici, ljubav, povjerenje, poštovanje, istrajnost u podršci, nesebično davanje, prihvatanje, odricanje zarad partnera ili djece, privrženost, odanost, iskrenost, roditeljska strepnja i briga, i mnoge druge vrijednosti jednostavno nemaju svoj suštinski smisao u homoseksualnoj zajednici.

Promoteri gej zajednice uzvraćaju istom mjerom. Oni pronalaze u dnevnim vijestima slučajeve nasilja u porodici, incesta, mentalnog rastrojstva i zlostavljanja i to sarkastično nazivaju porodičnim vrijednostima. Po njihovoj logici, ovo bi trebalo nekome otvoriti oči i pokazati da tradicionalne porodične vrijednosti u stvari ne postoje, da je to samo šuplja priča onih koji mrze gejeve. Eto, govore oni, nismo mi bolesni nego vi. Vi, heteroseksualci, se međusobno tučete i ubijate, a sve pod plaštom nepostojećih porodičnih vrijednosti.

A gdje je tu mjesto za nas koji ne volimo da tučemo pripadnike drugog pola, grozimo se incesta, a heteroskesualci smo i mislimo da tradicionalne porodične vrijednosti ipak postoje, bar za nas? Ni jedna od ove dvije antagonističke grupe nije ostavila tu mjesta za nas. To je velika šteta, posebno za članove gej populacije jer im je cilj, bar deklarativno ako ne i suštinski, da približe gej zajednicu svijesti opšte populacije.

Sirovim asociranjem nasilja u porodici, incesta i maltretiranja svih vrsta sa tradicionalnim porodičnim vrijednostima se ne pridobijaju srca onih koji nisu nasilni i incestoidni, a vjeruju da svoju sreću mogu da ostvare samo u tradicionalnoj heteroseksualnoj porodici. Takvo sirovo asociranje će prije proizvesti odbojnost, a u najboljem slučaju nezainteresovanost opšte javnosti za gej zajednicu.

Zašto nezainteresovanost? Zato što baš ti promoteri gej zajednice koji koriste sirove asocijacije nasilja i porodičnih vrijednosti time pokazuju nezainteresovanost da razumiju ljude oko sebe. Kad bi pokušali da ih razumiju, možda bi shvatili da mnogi heteroseksualci koji vole svoj (nenasilni i skladni!) porodični život, asociranje nasilja, duševne bolesti i incesta sa porodičnim vrijednostima vide kao uvredu, kao nerazumni nasrtaj na nešto što im predstavlja centralno mjesto u životu. Racionalna reakcija na ovakav površan i bezosjećajan nasrtaj bi bila emocionalno udaljavanje od ljudi koji takve nasrtaje koriste.

Dakle, dragi pripadnici gej populacije, ako želite da pridobijete srce prosječnog građanina zemlje Srbije, kojem je nasilje u porodici jednako odbojno kao i vama, mislim da ćete morati prvo s tim njegovim srcem da se ophodite s poštovanjem. Priznaćete da to nije prevelik zahtjev. Naposljetku, nije li baš to ono što vi od tog prosječnog Srbina tražite--da shvati da u vašem srcu može da postoji ista ljubav koja postoji i u njegovom, da vam vjeruje kad mu kažete da svog partnera volite isto kao što taj prosječni Srbin ili Srpkinja voli svoju ženu ili muža?