Tuesday, May 27, 2014

Ekonomista utvrdio uticaj HAARP-a na bogatstvo nacija

Još od kad je začetnik ekonomske nauke, škotski mislilac Adam Smit, objavio naznačajnije delo u istoriji ekonomske nauke, "Bogatstvo nacija", davne 1776, društveni naučnici su pokušavali da odgovore na pitanje šta to neke nacije čini bogatima a neke siromašnima. Mnogi potencijalni odgovori su predlagani u protekla dva i po stoleća. Neki, kao što je čuveni ekonomista i nobelovac Fridrih Hajek, su tvrdili da odgovr leži u slobodi tržišta. Drugi su opet tvrdili da se radi o razlikama u ljudskom potencijalu. Neki, poput irskog psihiloga Ričarda Lina, su otišli toliko daleko da tvrde da su razlike u nacionalnim koeficijentima inteligencije odgovorne za razlike u nacionalnom bogatstvu. Ali, do dan danas, niko nije dao zadovoljavajući odgovor koji bi izdržao rigorozne naučne testove. Kažemo niko do danas, jer upravo je pre nekoliko dana objavljena studija ekonomiste Dr. Predraga Rajšića, naše gore lista, koja daje definitivni i konačni odgovor na ovo dvoipostoletno pitanje.

Dr. Rajšić je, u sveobuvatnoj meta-studiji podataka sa reprezentativnih uzoraka iz 152 zemlje sveta došao do zaključka da je najvažniji faktor koji određuje bogatstvo nacija--broj HAARP antena po glavi stanovnika. Broj HAARP antena po glavi stanovnika je u Rajšićevoj studiji imao pozitivan i statistički značajan efekat na nivo ekonomske aktivnosti u datoj državi. Rajšić trenutno radi na teoriji koja bi objasnila ovaj fenomen, a jedna od najjačih hipoteza je da bogate zemlje postavljaju antene na svojoj teritoriji da bi magnetnim talasima usporavale ekonomski razvoj zemalja sa malim brojem antena. Što je veći broj antena na teritoriji jedne države u odnosu na druge, to je veći i propseritet. Ova teorija se najbolje odražava na primeru centralnoevropskih i baltičkih zemalja, koje su posle 1991. doživjele pravi ekonomski preporod zbog povećanja broja HAARP antena na svojoj teritoriji.

Implikacije ovog epohalnog otkrića su od presudnog značaja za budući razvoj zemalja u regionu. Srbija trenutno ima samo jednu HAARP antenu, i to jasno govori zašto je srpska privreda trenutno u očajnom stanju. Za budući ekonomski oporavak srpske privrede od ključnog značaja će biti da se obezbede strane investicije za izgradnju novih HAARP antena i to širom cele teritorije Srbije tako da Beograd ne bude jedini centar ekonomske aktivnosti u državi. Sa nestrpljenjem očekujemo nove rezultate Dr. Rajšića i sigurni smo da on neće zaboraviti svoju otadžbinu kad bude odlučivao kome će prvome da ustupi svoje nove naučne nalaze.

(Ako vas ovaj tekst nije nasmejao, Dr. Rajšić će se vratiti nazad u laboratoriju i nakon nekog vremena se vratiti sa novim rezultatima.)

Sunday, May 25, 2014

U lice cenzuri

U danima kada, usled nemara, nesposobnosti i neodgovornosti vlasti, hrabri i humani građani preuzimaju funkcije države i pomažu unesrećenima iz poplavljenih i ugroženih područja – vlast troši vreme i energiju na kršenje slobode izražavanja, napadajući i gaseći internet stranice koje pozivaju na odgovornost.

Za samo nekoliko dana, privremeno su onesposobljeni blog „Druga strana“ i portal „Teleprompter“, a obrisan je ceo blog Dragana Todorovića na portalu „Blica“ nakon što je Todorović preneo tekst u kome se navode razlozi za ostavku Aleksandra Vučića. Prinuđeni smo da pretpostavimo da će sličnih primera cenzure biti i ubuduće.

U nedostatku snažne parlamentarne opozicije, uz mali broj štampanih i elektronskih medija koji kritikuju vlast, vlada Aleksandra Vučića i njeni pomagači napadaju kritičku misao na internetu, gušeći slobodu izražavanja. Suočena s neugodnim pitanjima i činjenicama koje joj ne idu naruku, vlast pribegava sili, čime dokazuje da nema argumente kojima bi odbranila svoje postupke.
Zahtevamo da vlast odmah prestane da napada slobodu izražavanja, da prestane da ometa rad kritički opredeljenih internet stranica, te da počne da odgovara na pitanja koja joj javnost sa neospornim pravom postavlja.

Zahtevamo da vlast poštuje i sva ostala prava i slobode, kao i vladavinu prava.
Zahtevamo da se odmah objave imena stradalih u poplavama.
Zahtevamo transparentno raspolaganje doniranim novcem.
Zahtevamo da moralno, prekršajno i krivično odgovaraju svi predstavnici vlasti, bez obzira na to na kom se nivou nalaze, za svaki život koji je mogao biti spasen da oni nisu bili nemarni, nesposobni i neodgovorni, i za svu uništenu imovinu koja je mogla biti zaštićena da su oni reagovali adekvatno.

Zahtevamo kraj cenzure i početak odgovornosti.

Blogovi i stranice:
Akuzativ
Aleksandar Sekulić – 2389
Aleksandar Šurbatović
Alжirska pisma
Ana Milanović
Angelina Radulović – Piskaralo
Anita Mitić
Biljana – Samokazem
Bob Lebowski (Slobodan Vladuša)
Boban Stojanović
Bozóki Antal
Bozóki Antal (hon)lapja
Ch3d4 (Vojislav Bajakić)
Constrictoria Boa
CRZ Blog
cult – B92 blog
Danubius forum
Dario Hajrić – Sistem i lom
Dejan Pešić
DJ Ivica
Dokona popadija
Dopisi iz DiznilendaDragana Đermanović blog
Đorđe Bojović
Džunglica
Edis Đerlek
Euterpaspeaks
FCBK
Ivana Ćirković – Organ Vlasti
Ivy Jbte
Iz glave radio
Izvan kuhinje
Jelica Rogić
Just Bloggin’
Kriza identiteta
Leksikon YU mitologije
Liceulice
Logaritam
Loose Ends in Economics
Luka Božović
MahlatMarko Jakšić
Marko Marjanović – Pošteno mu sudite pa da ga streljamo
Mesec, suncokret i ostale priče
Milena Stošić
Milica Čalija – blog
Milja Lukić
Miloš Đajić
Miloš Sečujski – B92 blog
Mojporrtal.org
Mr Black
Ne verujem u muk istine
Nebojša Knežević – yzmaya
Negoslava’s Blog
Nemam ime, imam komentar
Nenad Duda Petrović
Nešto sasvim neizvesno
Nikola Ćupas – blog
Nikola Kolja Krstić
Novi Sad 2020
Novinarizmi
Novosadsko ubrojčavanje
Od svega po malo
Osmi dan
Ostavite Teslu na miru
Pagankawebshtizza
Panonska revija ludosti
Parunova reč
Pavle Ćosić
Pavle Mihajlović – Tržišno rešenje
Pećko pivo (srpski) & PeckoPivo@Medium (english)
Peščanik
Politiks tejps
Popovsko Dokonisanje
Prešlicavanje
Pressburger Csaba
RainDog po treći put među blogerima
Random Code and Beauty of Organic Entities
Raša Karapandža
Sajber Vanderlast
Sandra Simonović
Sara Radojković
Savesna
Spookyludila
Staša Koprivica – 100 lisica
Strahinja Krstić
Troblog
Urošević Ladislav – koordinator Ubuntu zajednice Srbije i FLOSS aktivista
Vazda nešto
Veličković::Blog
Velimir Mladenović – B92 blog
Vladan Slavković – Kraljevo online
VladanBa’s Blog
Vladimir Greblaher – Zovitemeishmael
Vladimir Milutinović – Dvogled
Whatever… Nevermind
While Sleepwalking…
Žarka Radoja – Kontrapress
Žarko Ptiček
Žene sa Interneta
 
Organizacije i pokreti:
Beograđani protiv prohibicije
Centar za praktičnu politiku
Centrar za marginu
Fondacija Dokukino
Građanske inicijative
Kuća ljudskih prava i demokratije
Mreža za političku odgovornost
Share Fondacija / Share Defense
Udruženi građani za Srbiju (#Udruzeni)  

Građanke i građani:
Admir Smajović
Aleksandar Atanasijević
Aleksandar Jovičić
Aleksandar Kezić
Aleksandar Kokotović
Aleksandar Lučić
Aleksandar Stanojković
Aleksandar Živadinović Ćupas
Aleksandra Anokić
Aleksandra Đerić
Aleksandra Jensen
Aleksandra Sokolović
Aleksandra Tomić
Ana Bellotti
Ana Čiča
Ana Kerečki
Ana Manić
Ana Marković
Ana Petrović
Anđela Milivojević
Anica Spasić
Biljana Kovačević
Biljana Kukić
Biljana Marinković
Biljana Mladenović
Biljana Stepanov
Bojan Cvejić
Bojan Radović
Bojana Jevtović
Bojana Miković
Bojana Selaković
Boris Bašić
Boris Lučić
Boris Sijerković
Boško Hadžić
Branislava Nestorov
Branka Dobrić
Dalibor Stojičić
Dana Selaković
Danica Nikolić
Danijel Milošević
Danijela Pejatović
Danijela Rafailović
Danijela Ranković
Danijela Tasić
Darko Vlahović
Dejan Košanin
Dejana Stevkovski
Denis Lazetić
Dijana Hinić
Dimitrije Petković
Đorđe Mančev
Đorđe Trikoš
Dragan Popović
Dragana Kostadinović
Dragana Pećo
Dragana Zlatičanin
Dražen Zacero
Dubravka Nikolić
Dubravka Velat
Dunja Lazić
Đurđa Đukić
Dušica Petrović
Duško Jerkov
Dževid Sadović
Edita Miftari
Emina Kovačević
Filip Perić
Fismir Jahiu
Goran Zarić
Gordana Šajinović
Irina Zahar Hinrichs
Iva Jović
Ivan Lukić
Ivan Popović
Ivan Stanojević
Ivan Stevanović
Ivan Tot
Ivan Vlajić
Ivana Jakovljev
Ivana Mirčetić
Jasmina Lazić
Jasmina Milojević
Jasmina Radovanović
Jelena Jovanović
Jelena Kandić
Jelena Milojković
Jelena Paligorić
Jelena Petrović
Jelena Radanović
Jelena Simić
Jelena Stević
Jelena Tot
Jelisaveta Manojlović
Jelisaveta Mikulić
Jovana Gligorijević
Jovana Jakovljević
Jovana Kolarić
Jovana Pavlović
Jovana Polić
Jovana Prusina
Jovana Radovanović
Jovana Sikimić
Jovana Tripunović
Jovana Vujičić
Jovana Vukić
Katarina Tadić
Ksenija Stojanović
Lav Kozakijević
Lazar Marjanović
Lazar Milovanović
Leopold Rollinger
Ljiljana Bukvić
Ljubica Turudić
Ljubomir Medaković
Luka Rajić
Maja Mićić
Maja Stojanović
Maja Vasić-Nikolić
Maja Vrtarić
Marija Avramović
Marija Đelić
Marija Janković
Marija Maša Bojičić
Marija Milosavljević
Marija Penezić
Marija Radovanović
Marija Stanojčić
Marija Vukosavljević
Marijana Toma
Marina Andromarta Bogojević
Marina Ristanović
Marina Stamenković
Marina Ugrinić
Marko Bogunović
Marko Mitrović
Marko Vidojković
Mašan Minić
Mikaela Smičković
Milan Cvijić
Milan Đukić
Milana Ninković
Milanče Milosavljević
Milena Dragićević
Milica Jovanović
Milica Stojanović
Miljenko Dereta
Milomir Sekulić
Miloranka Ilić
Miloš Avramović
Miloš Dašić
Miloš Janković
Miloš Mihajlović
Miloš Nikolić
Miloš S. Nikolić
Mina Ilić
Mirjana Drašković-Ivica
Mirjana Miočinović
Mirko Rudić
Miroslava Marjanović
Mladen Manojlović
Momir Pejatović
Nada Likar
Natalija Marjanović
Nataša Agbaba
Nataša Mijatović
Nataša Nikolić
Nataša Robulović
Nebojša G. Mirković
Nenad Nikolić
Nenad Vukadinović
Nikola Adžić
Nikola Ristić
Nikola Tomić
Nina Savić
Ognjen Đerić
Olga Gligorović
Peđa Mitrović
Petar Tančić
Radina Vučetić
Radmilo Marković
Rajma Isljami
Ratko Femić
Robert Čoban
Sandra Popović
Sanja Jović
Sanja Zrnić
Sara Dereta
Saška Karamarković
Selma Lazović
Slavica Slatinac
Slavica Stojanović
Slobodan Joksimović
Slobodan Srdić
Snežana Čongradin
Snežana Marković
Sofija Mandić
Sofija Marjanović
Srđan Dinčić
Stefan Aleksić
Stefan Ćorić
Stefan Jovanović
Stefan Šparavalo
Stevan Đekić
Stevan Ristić
Tatjana Radunović
Teodora Tomić
Uroš Jovanović
Vanesa Nikolić
Veljko Radunović
Veselin Nasufović
Vesna Đukanović
Vesna Mićanović
Vesna Miletić
Vesna Pešić
Vesna Vasiljević
Višnja Filipović
Vladimir Marović
Vladimir Stojanović
Vukan Simonović
Vukašin Obradović
Žarko Canić
Žarko Ogrizović
Zdravko Janković
Željka Pantelić
Zoran B. Nikolić
Zorica Filipović
Zorica Šćepanović

Upravo sam shvatio da je teorija o paralelnim univerzumima tačna

Upravo sam shvatio da je teorija o paralelnim univerzumima tačna. Kako drugačije objasniti izjavu predsjednika Nikolića nego tako da sam u prethodnih nekoliko dana boravio u paralnom univerzumu i da sam se negdje pred predsjednimov govor Obrenovčanima transmutirao iz tog paralelnog univerzuma u ovaj naš.

U tom paralelnom univerzumu postoji sve što i u ovom našem, ali se ne odvija sve isto kao u našem univerzumu. Naprimjer, u našem univerzumu, država je na vrijeme obavijestila građane o nadolazećim poplavama, preduzela sve moguće preventivne mjere još 13. maja, kad su poplave najavljene od strane Hidrometeorološkog zavoda, a kad je počelo izlijevanje rijeka iz korita, država je adekvatno i koordinirano reagovala pružajuči neophodnu pomoć unesrećenim građanima. Jedini problem je nastao zbog toga što samovoljni i djetinjasti građani nisu htjeli da slijede uputstva države pa je, eto, došlo do nepotrebnih stradanja. To nam je i predsjednik potvrdio juče u svom obraćanju javnosti. Lijepo je ukorio djetinjasti narod što se oglušio o besprijekorno koordinirana uputstva države i objasnio kako su narodu žrtve koje je pretrpio u ovoj katastrofi opomena za budućnost, opomena da ubuduće sluša svoju kompetentnu i brižnu državu.

Da, mora da sam, negdje 12. na 13. maja, probio barijeru paralenih svjetova i da sam se nalazio u nekom drugom, paralelnom svijetu, do juče, 24. maja. Ne znam tačno kako i kad se taj transuniverzumski skok desio, ali to sad nije ni bitno. Dokazi da se on desio su neoborivi. Sam predsjednikov govor je najjači dokaz postojanja paralelnog svijeta u kome sam ja boravio prethodnih dana, a koji uopšte ne liči na ovaj naš, stvarni univerzum koji je predsjednik tako zorno u svom govoru opisao.

U tom paralelnom univerzumu u koji sam ja zalutao prethodih dana dešavale su se bizarne stvari kojih uopšte nije bilo u predsjednikovom opisu prethodnih desetak dana. Jedan od upečatljivijih bizarnih događaja je rušenje sajta na kojem je bilo opisano nezadovoljstvo naroda katastrofalno lošim odgovorom države na elementarnu nepogodu koja je zadesila Srbiju. Na tom sajtu je stajala ova poruka jedne od žrtava poplava:

 
Sada vidite zašto sam potpuno siguran da sam proteklih desetak dana proveo u paralelnom univerzumu. Ova poruka nema nikakve veze sa ovim našim univerzumom koji je predsjednik Nikolić tako lucidno opisao juče. Plaši me samo što se taj skok u paralelni svjet desio neosjetno i nenadano. Da mi predsjednik nije objasnio, ne bih bio ni svejestan šta mi se desilo. Kako ubuduće znati da smo zalutali u paralelni univerzum? Mislim da su besjede predsjedika Nikolića najbolji reper za određivanje realnosti. Zato, neka nam ove poplave budu opomena da ubuduće kao sunđeri upijamo istinu koju nam predsjedik putem svojih obraćanja šalje. Ta će nam istina trebati kao zvijezda vodilja kad opet zalutamo u bespućima paralelnih svjetova. 

Wednesday, May 21, 2014

Nije nam potrebna poplava da bismo otkrili toplu vodu

Priče koje govore o tome kako je Hrvat pomogao Srbinu su mi jednako ogavne kao i priče koje su nekad govorile o tome kako je Hrvat ubio Srbina. Zašto? Zato što obje potenciraju ono što je najmanje bitno u cijeloj situaciji. U prvom slučaju bi akt humanosti jednog čovjeka prema drugom trebao biti centralna ideja, a ne nacionalna pripadnost aktera. U drugom slučaju bi zločinački akt jednog čovjeka prema drugome trebao biti centralna ideja, a ne njihova nacionalna pripadnost. Nije naša nacionalna pripadnost ono što nas čini humanima ili okrutnima pa je zato ona suštinski nebitna u obje priče.

I ova ideja da "nas je poplava ujedilinla" mi liči na zamku. Zašto? Zato što ta ideja implicitno ljude tretira kao životinje koje samo spoljašnjim stimulansom mogu da promijene ponašanje. Čovjek pored instinktivnih reakcija na okolinu ima i razum kojim može da odredi da li želi s nekim da sarađuje ili ne želi. Ja sam davno prije ovih poplava shvatio da postoji vrlo malo argumenata za odbijanje saradnje po nacionalnom ključu, a postoji mnogo argumenata za uspostavljanje saradnje bez obzira na naciju, i to uvijek, a ne samo za vrijeme katastrofa i to svuda, a ne samo na Balkanu. Mislim da su i drugi ljudi sposobni da dođu do tog zaključka ako im prezentiramo adekvatne informacije i argumente. Nema potrebe za potopom da bi ljudi shvatili da su potrebni jedni drugima.

Treća ideja koja se provlači kroz medije je da su poplave u stvari pokazale da je ideja "solidarnosti" između republika i pokrajina koja je bila dio službene politike bivše Jugoslavije--ispravna. Mislim da je i ovo pogrešno tumačenje onoga što se dešava na terenu. Ono što se tamo dešava je dobrovoljna solidarnost između građana i potpuno je nebitno kako se zove "region" u kojem ti građani jedni drugima pomažu. Ono što je bila osnovna odlika "solidarnosti" u sklopu bivše Jugoslavije je to da je ona bila zakonski obavezujuća. Preraspodjela resursa putem državnog poreznog aparata koja se odvijala u sklopu bivše Jugoslavije ima vrlo malo zajedničkoga sa istinskom solidarnošću gdje svako od nas svojom voljom odlučuje kome će, koliko i na koji način pomoći.

Dakle, da zaključim:

1. Ni naša ni tuđa nacionalna pripadnost ne određuje naš kapacitet da volimo ili mrzimo druge tako da je nebitno da li je Srbin pomogao Srbinu, Hrvat Srbinu, Srbin Hrvatu... itd. itd.

2. Nije poplava, ili druga neka katastrofa, jedino što može da nas ujedini. Razum može da nas ujedini i bez katastrofe.

3. Solidarnost nam je potrebna, ali nam nije potrebna zakonska prisila na solidarnost. Solidarnost pod prisilom nije solidarnost već pljačka.

Friday, May 9, 2014

Who is a better economist, Krugman or Rothbard?

This question has been doing some rounds on the internet lately. I think it is a profoundly unfortunate question, not only because it can have about 7 billion equally valid answers, but because it is irrelevant. Why do I think so? Let me first use an analogy. Then I'll explain what we can learn about law and politics from the fact that we like to argue about the quality of our economists.

Is Honda Civic a better car than a Toyota Corolla? The answer to this question depends on the needs and preferences of a prospective car buyer. I think Honda Civic is a better car, and that's why I bought one. In fact, I think that Toyota Corolla is an ugly car. Aesthetics are an important attribute of a car to me. A friend of mine, who is a mechanic, advised me not to buy and American car because they break down more frequently than Japanese cars. Since mechanical durability is also an important attribute for me, I took this into account as well. There are many other factors that I took into account when choosing a car. But, does the fact that, according to my needs and personal preferences, Honda Civic is a better car that Toyota Corolla or some American car mean that other people should buy a Honda Civic too? Of course not. Other people have their own needs and preferences that may be better served by a Toyota Corolla or some other car.

So, What's the connection between choosing a car and answering the question from the title of this post? Like services of a car or any other human product, services of an economists exist because they are used by people. Different people have different needs and preferences that can be served better by one economist or another. For example, when I want to get inspired by an economist, I watch a YouTube video of Murray Rothbard or Milton Friedman. I like the way they convey economic ideas to their audiences. But, someone else may seek inspirational service of other economists, including Paul Krugman. How important is an economist's inspirational power for the overall assessment of his quality? Like in my Civic-Corolla analogy, this depends on how much you value this attribute of an economist. I value it very much, but some people may not care. They might care more about how many times an economist published a paper in the American Economic Review or about some other of the countless number of attributes people may care about.

But, why do we argue about who a better economist is but almost never argue about which car is better? I think one of the major reasons for that is the fact that we have the ability to choose our cars, but we can't quite choose our economists. For example I did not pick the chairman of the Federal Reserve or the economic advisors of Barack Obama or Stephen Harper. Nevertheless, I have to use the services of those people that I did not choose. I may be perfectly satisfied with their services, but the sole fact that I did not choose them increases the probability that I may not be satisfied with these services. This is why we get the urge to use all means we can to persuade others that our favorite economist should be their favorite economist. This way the ideas of our favorite economist have a greater potential of getting the approval of our political leaders. And this will enable some of us to enjoy more of the services of our favorite economist.

Thus, although quarrelling about who is a better economist is silly, it is perfectly understandable. It is a consequence of the human desire to satisfy one's goals using other peoples services, and it is also a consequence of our political and legal systems. Our political and legal systems make it sometimes impossible to use the services of your favorite economist without forcing other people to use the services of the same economist.