Wednesday, February 26, 2014

Dear Canadians, how is our "household" doing?


Current account is like a household account of current income and expenses. Ideally, you want to keep your current account near or above zero as much as you can. If your income is lower than your expenses over a longer period of time, you may be in trouble because you are accumulating debt to cover your expenses, and you will eventually have to repay those debts to your creditors. In that case, you want to make sure you are accumulating current account deficit by spending on things that will increase your income in the future (i.e., that you are making investments). But, if you are simply continually spending on regular day-to-day expenses more than you earn in income, then you might be in trouble in the future, when your creditors come knocking on your door asking for their money. So, dear Canadians, how well has our "household" been doing lately when it comes to its current account?

Sunday, February 9, 2014

Kratak osvrt na bosanski Manifesto


Bosanski Manifesto možete naći ovdje, a ovo je moj kratki osvrt na tu listu zahtjeva. Zahtjevi su ispisani "bold" slovima, a moj osvrt je ispod svakog zahtjeva. Opšti zaključak je da je ovaj dokument, u najmanju ruku, nejasan, a u najgorem slučaju poziva na stvaranje još očajnije države od one koja u Bosni već postoji.

- Oslobođenje mirnih prosvjednika iz zatvora.
A suđenje? A pravna država? Držanje neprijavljenih demonstracija je prekršaj, pa makar i svi bili mirni. Mada, malo smo mirnih prosvjednika tamo vidjeli.

- Trenutna ostavka premijera Hamdije Lipovače.
A razlog?

 - Reviziju ušteđevine dužnosnika stečene na funkcijama koje je obavljao.
A na osnovu kog zakona? Zašto?

 - Reviziju davanja ministarstava, poljoprivrednicima, nevladinim organizacijama, pojedincima i retroaktivno oduzimanje nelegalno dodijeljenih sredstava.
Znači, nagovorićete vlast da poštuje zakon tako što ćete ga vi prekršiti?

- Smanjenje plaćaa političarima na apsolutni minimum, sve dok država ne postigne cifru od 10 posto nezaposlenih građana.
Definišite apsolutni minimum. Šta ako je ono što sad primaju političari aposolutni minimum. Koju formulu koristite i zašto je to isparvna formula?

- Revizija budžeta na svim nivoima.
Ovo je toliko uopšteno da nije jasno šta se traži. Korz ovu tačku može da se provuče bilo šta.

- Uspostava anti-korupcijske policije, koja će biti financirana i pokretana nezavisno od državne uprave, te čiji će predsjednik biti nestranački opredijeljen i izglasan na demokratskim izborima svakih 10 godina.
Ako će ta policija biti nezavisna od države, zašto državi dajete zahtjev da odobri formiranje takvog tijela. Inače, ni u jednoj državi nema policije nezavisne od države. Policija je državni organ. Ali, niko građane ne spriječava da finasiraju istraživanje korupcije nezavisno od države.

- Uvod većih poreza na uvezene artikle izvan države, osim na one koji se ne mogu proizvoditi na domaćem teritoriju, te promocija domaćih proizvoda prehrane i proizvoda.
Pripremite se na porast cijena domaćih proizvoda i na povećanje poreza da bi se obezbijedile subvencije za domaće proizvode.

- Besplatno zdravstveno osiguranje za sve državljanine, koje će biti financirano iz budžeta države.
Pripremite se na konstantno prepiranje između domaćih proizvođača i zdravstvenog sektora oko toga ko treba da dobije veći dio državnog budžeta.

- Izglasavanje obaveznog izlaska na izbore, uz uvjet nemogućnosti ostvarivanja osnovnih prava na umirovljenje, u slučaju oglušivanja na izbore.
Znači, osnovna ljudska prava nema svaki čovjek nego samo onaj koji glasa. To će se, valjda, uvesti i u školski program o kome se priča u jednoj od narednih tačaka. Ako osnovna ljudska prava nisu bezuslovna, onda nisu osnovna.

- Demokratsko građansko glasanje svih novodonesenih zakona po uzoru na švicarski sistem.
Hoćete li i ovaj Manifest staviti na referendum?

- Uvid u cjelokupni rad svih javnih dužnosnika, kroz revizorske izvještaje.
Hoće li se i revizori plaćati iz budžeta? Koliko revizora će ići po jednom dužnosniku? Da li će se revidirati baš svi javni dužnosnici? Jesu li i revizori javni dužnosnici i, ako jesu, ko će njih revidirati?

- Formiranje crne liste zaposlenika iz javnog sektora, koja će onemogućiti njihovo ponovno zaposlenje, u slučaju da im se dokaže da su oštetili državu ili građanina.
Ta lista će onemogućiti ponovno zaposlenje uopšte ili ponovno zaposlenje u javnom sektoru? Ovo nije jasno iz rečenice, a vrlo je bitno.

- Minimalna 6-mjesečna revizija rada sudaca na svim nivoima vlasti, i javna prezentacija istih na web portalima.
Da li će ti revizori biti državni službenici i, ako hoće, ko će njih revidirati, u skladu sa jednom od tačaka iznad?

 - Izmjena zakona o radu u javnim institucijama, vezana za odgovornost radnika osobnom imovinom.
Ova rečenica je nejasna tako da pod ove izmjene može da prođe bilo šta. Da se ovakva rečenica nalazi u bilo kom ugovoru koji mi je ponuđen, ne bih ga potpisao jer ne znam šta potpisujem.

- Povećanje plaća prosvjetnim radnicima u osnovnim i srednjim školama i njihova OBUKA u cilju podizanja svijesti o osnovnim ljudskim vrijednostima.
Da li ta OBUKA uključuje i obučavanje o tome da nemaju svi ljudi osnovna ljudska prava (oni koji ne glasaju), u skladu sa jednom od tačaka gore?

- Ukidanje plaća svim državnim službenicima i ministrima odmah po prestanku njihovog mandata.
Nemam neke primjedbe na ovo osim pitanja: Zar i ministri nisu drzavni službenici?

- Revizija nelegalno privatiziranih javnih poduzeća.
Revizija u skladu sa postojećim zakonima ili u skladu sa zakonima koje ovaj Manifest uvodi?

- Hitno formiranje komisije za pokretanje stranih investicija i početak pregovora sa firmama koje su već pokušavale ulagati u BiH, ali nisu htjele davati mito.
Zašto je firmama potrebna posebna komisija da bi počele pregovore o investicijama? Ta komisija bi poreske obveznike koštala novca, a ne bi imala neku konkretnu funkciju.

 - Pravedno zapošljavanje mladih sa burze, uvodeći socijalnu kategorizaciju nezaposlenih
te ponovno pokretanje industrije.

Kako definišete pravednost. Pravednost je inače kategorija sa dosta emotivnog naboja i svako ima svoju definiciju pravednosti. Hoće li biti potrebna i komisija za određivanja šta je to pravednost i ko će tu komisiju da plati i revidira?

- Vratiti u fotelje kvalificirane direktore, nestranački opredijeljene, koji imaju znanje i spremnost da promjene stanje u firmama *BHtelekom, Elektroprivreda – uključujući Termoelektranu Tuzla u kojoj se zapošljavaju ljudi bez struke i znanja za posao koji obavljaju, vraćanje dostojanstva rudnicima u Tuzli u koje ne dolaze osnovna sredstva za rad jer Sarajevo nije odobrilo.
Ako nema fotelja, da li se oni mogu vratiti u stolice? Hoće li i ovdje trebati još jedna komisija koja odrđuje ko ima, a ko nema, znanje i spremnost i, ako hoće, ko će nju da plati i revidira i ko će revidirati revizore?

- Kupovina mjernih stanica za sve vrste zagađenja zraka u Lukavcu i Tuzli, kao najzagađenijim sredinama u BiH.
Kupovina čijim novcem?

- Kupovina mjernih stanica za zagađivanje vode od strane samovoljnih državnih i privatnih firmi.
Kupovina čijim novcem?

- Formiranje registra malignih oboljenja za cijelu državu.
Hoće li i ova služba biti plaćana iz državnog budžeta i da li i njoj treba revizor? Ako je to državna služba, treba joj revizor, u skladu sa jednom od tačaka gore.

- Povećanje broja inspektora za hranu, ekologiju, rad i korupciju, sa ciljem uvođenja boljih uvjeta za život građana, jer ukoliko ovo ne napravimo obolit ćemo cijelu naciju i fizički i psihički.
Znači, i ovdje da računamo na povećanje drzavnog aparata, posebno ako imamo u vidu da i za ovu službu trebaju revizori, u skladu sa jednom od tačaka gore.

- Povrat poreza u gradove u kojima je isti naplaćen.
Koja je logika ove tačke? Povrat poreza tamo gdje je naplaćen? Ako je tako, zašto stati na gradovima; zašto ne vratiti porez u kuće u kojima je naplaćen? Inače, sama svrha poreza, u bilo kojoj državi, je preraspodjela imovine tako da ova tačka ide protiv osnovne svrhe poreza.

- Pravilna raspodjela državnih agencija na sve gradove u BiH, a ne koncentracija istih u Sarajevo.
Koja je definicija pravilnosti? Pravilnost, kao i pravednost, su subjektivne kategorije za koje svaki čovjek ima svoju definiciju. Kako će taj problem biti riješen; osnivanjem još jedne komisije koju će plaćati poreski obveznici?

 - Otvaranje aerodroma u Tuzli.
Čijim novcem?

- Uvesti kampanju za naplatu poreza od svih privatnih osoba, firmi, kafića, pekara, trgovina sa ciljem povećanja svijesti građana o činjenicama da ukoliko ne traže račun za PDV od 17% a plate robu, onda taj novac ide vlasniku radnje, a ne u penzije.
Ako postoji poreski zakon, čemu kampanja? Kako će ta kampanja da izgleda i ko će da je plati? Jeste li sigurni da novac koji nije naplaćen kao porez ne ide u penzije? Mislite li da vlasnik radnje nema interesa da sebi obezbijedi prihode u starosti, nezavisno od države?


Friday, February 7, 2014

Mit o zdravoj jugoslovenskoj ekonomiji (2. dio)


Ovdje sam pokazao neke ekonomske indikatore bivše Jugoslavije koji su ukazivali da je ta zemlja išla ka ekonomskoj propasti. Jedna od primjedbi na taj tekst je bila da je teško izvoditi zaključke isključivo na osnovu perioda 1970-1980. Slažem se, pouzdanost naših zaključaka se može povećati tako što ćemo ih izvoditi gledajući na duži vremenski period. Zato sada ovdje gledamo na bruto spoljni dug SFR Jugoslavije od 1961. do 1980. Originalni podaci se mogu naći ovdje.

Grafikon ispod prikazuje ukupni dug (plavi kvadrati) i liniju kojom se može aproksimirati trend kretanja ukupnog duga. Linija je eksponencijalnog oblika i prilično dobro aproksimira stvarni dug u periodu 1960-1980. Po ovom trendu, ukupni dug se uvećavao za oko 17.6% svake godine od 1961 do 1980. To znači da, ako bi se taj tempo rasta nastavio i poslije 1980., ukupni dug bi danas iznosio oko 6 hiljada milijardi dolara. Kada imamo u vidu da je ukupni bruto domaći proizvod svih bivših jugoslovenskih republika zajedno sada oko 150 milijardi dolara, jasno nam je o kakvoj se astronomskoj sumi duga radi. Ovo nam isto tako jasno govori da je rast duga koji se bilježio između 1960. i 1980. bio jednostavno neodrživ.


Činjenica da je Jugoslovenska ekonomija provela 20 godina pod ovakvim tempom rasta duga sugeriše da se i struktura te ekonomije formirala tako da dalji opstanak ekonomije zavisi od budućeg uvećanja duga. Zato ni ne treba da čude trumatične promjene koje su se odigrale osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je priliv novih kredita naglo stao, a došlo je vrijeme za otplatu starih dugova.

Kao što smo zaključili prošli put, ono što se događalo osamdesetih i devedesetih, samo je otkrivanje stvarnog stanja jugoslovenske ekonomije. Kao kad hronični alkoholočar mora da se suoči sa realnošću svoje zavisnosti, tako smo se i mi morali, kad-tad, suočiti za realnošću nemoći jugoslovenske ekonomije da funkcioniše bez spoljnog dopinga.

Thursday, February 6, 2014

Kapovićeva polovična logika


Mate Kapović, lingvista iz Zagreba, nedavno se istakao kao kritičar kapitalizma, neoliberalizma, libertarijanizma, i još mnoštva -izama. Ostaviću po strani činjenicu da nije definisao ove termine i objasnio kontekst u kome ih različite grupe ljudi koriste. Nešto drugo mi je zapelo za oko, a to je Kapovićeva polovična lgika. Naprimjer, kada piše o libertarijancima na svom facebook profilu, Kapović kaže:
Ne moš zapravo libertarijancima ništa zamjerit. Ljudi brane svoje materijalne interese (ili su jednostavno dovoljno glupi da brane tuđe). Naposljetku, i robovlasnici su na američkom jugu to isto činili prije kojih 150 godina. 
Dakako, kako to obično biva, uglavnom je to stoka sitnog zuba. Prave kapitalističke čunke nemaju vremena za aktivističko anarhokapitalističko laprdanje po internetu o slobodnom tržištu i o grozotama birokracije, nego zarađuju di stignu i kako god znaju (i od države, falabogu), smijući se malim wannabe poduzetničićima koji zavidni vrište o korporativizmu i utvaraju si da su popili svu pamet svijeta jer su pročitali 5 nadriučenih članaka na mises.org. 
Znači, po Kapovićevoj logici, postoje samo dva razloga zašto bi neko odlučio da bude libertarijanac: ili je čovjek sebičan ili je glup. Treće ili, ne daj bože, četvrto, ne postoji. Naravno, ako počnemo sa premisom da je libertarijanizam politička filozofija koju samo sebični ili glupi ljudi mogu smatrati privlačnom, onda bi većina nas došla do zaključka da libertarijanizam jednostavno ne valja. Kako može da valja nešto što se sviđa samo pohlepnicima i glupacima?

Ali, Kapović je isključio mogućnost da neko može da bude libertarijanac, a da nije ni sebičan ni glup. Možda je njegovo isključivanje ove mogućnosti ispravno, ali on nam nije to potkrijepio dokazima. Evo, recimo, ja poznajem mnogo ljudi koji su libertarijanci, a nisu ni glupi ni sebičani. To su, u stvari, veoma inteligentni i saosjećajni ljudi.

Kako onda objasniti njihove simpatije za libertarijanizam. Odgovor je prilično jednostvan. Ovi ljudi vjeruju da je libertarijanizam najkoherentnija politička filozofija s etičkog stanovišta i najkorisnija za većinu ljudi sa praktičnog stanovišta.

A šta ako ti ljudi nisu u pravu, neko bi mogao reći. Pa ako nisu u pravu, onda bismo ih mogli okarakterisati kao dobronamjerne inteligentne ljude koji su u zabludi, ali nikako kao sebične ili kao budale.

Možda bi Kapović i te inteligentne ljude koji su u zabludi svrstao u isti koš sa glupacima. Ako je tako, onda bi i sebe morao svrstati u taj koš. Zašto? Zato što on, na osnovu svog pisanja o tržištu i firmama, pokazuje da ne poznaje funkcionalno mjesto firmi i tržišta u ljudskom društvu. On je u zabludi, recimo, da isključivo model radničke kooperative može da obezbijedi blagostanje ljudskom rodu. Ali, ja Kapovića zbog ove zablude ne bih svrstao u kategoriju glupaka nego u kategoriju dobronamjernih, inteligentnih ljudi koji nisu upoznati sa teorijom (a i praksom) firme i tržišta.

Naposljetku, teorija firme i tržišta je nešto što se izučava na postdiplomskim studijama ekonomije; dakle, tema je strukovne specijalizacije. Tako je i, recimo, istorija pridjeva u slavenskim jezicima tema strukovne specijalizacije lingvista za koju sam ja laik pa bi i moji stavovi o toj temi bili stavovi laika, iako sam vrlo obrazovan u drugim oblastima i (nadam se, donekle) inteligentan.

Dakle, ako neće, ili ne može, da objasni zašto je glupost vjerovati da bi libertarijansko društvo donijelo prosperitet većini ljudi, gospodin Kapović treba bar da objasni zašto u njegovom svijetu ne mogu da postoje dobronamjerni inteligentni ljudi koji su u zabludi. Potreba za takvim objašnjenjem je tim veća što izgleda da i Kapović pripada toj grupi, ako ne pripada grupi zlonamjernih ljudi, a nadam se da ne pripada.




Tuesday, February 4, 2014

The Myth of Yugoslavia's Heroic Rise from the Ashes


We often hear the story of how the former Yugoslavia heroically "rose from the ashes" after World War II. But, it is difficult to give an assessment of this story if we don't know how other countries "rose from the ashes." So, I compared the gross domestic product (GDP) per capita of some countries that, in the late forties of the last century, had approximately the same GDP as Yugoslavia at that time. Let's see what the historical data show. The data tell us that all the countries that are shown here, except for Hungary and Bulgaria, had significantly higher growth of GDP per capita than Yugoslavia between 1947 and in 1989. So, maybe it is true that Yugoslavia heroically rose from the ashes, but it seems that Japan, Germany, Italy, Austria, Greece, and Spain rose from the ashes much more heroically.[1] On the other hand, Hungary and Bulgaria show a similar slow growth in GDP to that of Yugoslavia. Other than noticing that Hungary and Bulgaria had similar economic systems as Yugoslavia, unlike the other countries shown here, I would not go into a further analysis of the difference in speed of "rising from the ashes." However, it may be time to revise our beliefs about the "heroic achievements" of our former homeland.

 




Notes:
[1] One might argue that this difference may be a result of the western European countries receiving aid from the US under the Marshall Plan, but we need to keep in mind that the reparations for war damages received by Yugoslavia far exceed the total amount of aid received by all of the European countries together under the Marshall Plan.  

Mit o herojskom dizanju iz pepela bivše Jugoslavije


Često čujemo priču kako se bivša Jugoslavija herojski "digla iz pepela" poslije Drugog svjetskog rata. Ali, teško je dati neku ocjenu te priče ako ne znamo kako su se neke druge zemlje "digle iz pepela". Zato sam usporedio bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku nekih zemalja koje su krajem četrdesetih godina prošlog vijeka imale priblizno jednak BDP kao i Jugoslavija u tom vremenu. Pogledajmo šta nam istorijski podaci govore. Govore nam da su sve države koje su ovdje prikazane, osim Mađarske i Bugarske, imale znatno veći rast BDP-a po stanovniku nego Jugoslavija između 1947. i 1989. Dakle, možda se Jugoslavija herojski digla iz pepela, ali izgleda da su se Japan, Njemačka, Italija, Austrija, Grčka i Španija mnogo herojskije digle iz tog pepela. S druge strane, Mađarska i Bugarska pokazuju sličan spor rast bruto domaćeg proizvoda kao i Jugoslavija. Osim što bih primijetio da su, za razliku od ostalih ovdje prikazanih zemalja, Mađarska i Bugarska imale sličan ekonomski sistem kao i Jugoslavija, ne bih išao u dalju analizu razlika u brzini "dizanja iz pepela". Ipak, možda je vrijeme da revidiramo svoja uvjerenja o "herojskim uspjesima" bivše nam domovine.

Saturday, February 1, 2014

Oda jugoslovenskoj neefikasnosti


Ukupna šteta počinjena u Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji je bila procijenjena na 47 milijardi tadašnjih dolara. Jugoslavija je tu odštetu dobila u formi industrijske opreme i novca. Mnogi bi rekli da je ta odšteta bila važan pokretač proizvodnje u porušenoj zemlji, posebno kad se zna da bi ta svota, izražena u današnjim dolarima bila oko 1.5 hiljada milijardi dolara (oko deset puta bruto domaći proizvod svih bivših jugoslovenskih republika zajedno u 2014.).

Zamislimo sad ovu mogućnost. Šta bi bilo da je Jugoslavija, umjesto što je uzela te resurse u vrijednosti od 47 milijardi dolara, da ih je ostavila na korištenje onima koji su joj dužni, a pod skromnom kamatnom stopom of 5% godišnje? Pod tim scenarijem bi Jugoslavija svake godine mogla da potražuje određenu sumu, a da se na ostatak, kao i na glavnicu od 47 milijardi, obračunava kamatna stopa od 5%.

Pod ovim scenarijem bi svako domaćinstvo u Jugoslaviji moglo da prima mjesečno iznos ekvivalentan vrijednosti od današnjih 250 američkih dolara (obračun prikazan na kraju teksta). Da, dobro ste pročitali, svaki mjesec od 1946. do danas. I to nije sve. Kada bi se glavnica koja se akumulirala do 2014 podijelila na sva domaćinstva na prostoru bivše Jugoslavije, svako domaćinstvo bi dobilo iznos od 60,000 dolara.

Dakle, umjesto što smo sami upotrijebili resurse u vrijednosti od 47 milijadi dolara, da smo upravljanje tim sredstvima ostavili nekome drugome, nekom investitoru na zapadu, ta investicija bi, pod skromnom kamatnom stopom od 5% godišnje, imala značajne dividende. Ovo, naravno, ne znači da je Jugoslavija tada mogla da izabere ovu opciju. Ali, ova ilustracija može da nam posluži da ocijenimo relativnu produktivnost te investicije od 47 milijardi dolara sa kraja četrdesetih. Moramo priznati da su primanja od 250 dolara mjesečno tokom proteklih sedamdeset godina i povrh toga 60,000 dolara na kraju tog perioda, u sferi naučne fantastike za prosječno domaćinstvo sa prostora bivše Jugoslavije.