Sunday, January 26, 2014

Mit o zdravoj jugoslovenskoj ekonomiji


Ovaj tekst je namijenjen svima nama, a posebno onima koji misle da je jugoslovenska ekonomija bila stabilna za vrijeme Tita. Spoljni dug Jugoslavije je rastao eksponencijalnom brzinom od 1970. do 1980., sa oko 2 milijarde dolara 1970. na oko 18 milijardi 1980. To je rast od 25% godišnje. Svake tri godine, između 1970 i 1980, ukupni spoljni dug Jugoslavije se udvostručavao. Taj rast duga se naglo prekinuo 1980.

Šta to znači? To znači da je Tito još živ i da je nastavio pozajmljivati po stopi kojom je pozajmljivao od 1970. do 1980., spoljni dug Jugoslavije bi još 2004. bio 4.5 hiljada milijardi dolara, a ne oko 150 milijardi, koliki je sada ukupni spoljni dug svih bivših jugoslovenskih republika zajedno. Onaj ko misli da je 150 milijardi 2014. mnogo više nego 20 milijardi 1980., neka ima u vidu da, kad se uzme u obzir pad vrijednosti dolara, 20 milijardi 1980. i 100 milijardi 2014. imaju otprilije jednaku ekonomsku moć.

Dakle, u realnoj vrijednosti, spoljni dug bivše Jugoslavije se uvećao oko 50% od 1980 do danas. Iako bismo svi mi voljeli da je ta cifra manja, moramo priznati da to i nije tako loše u usporedbi sa duplanjem spoljnog duga svake tri godine prije 1980.

Ako pogledamo ostale indikatore kao što su kvalitet života, stopa inflacije i nezaposlenosti, ni tu situacija nije ružičasta sedamdesetih godina. Kvalitet života strmoglavo opada krajem sedamdesetih uprkos pumpanju ogromnih količina stranih sredstava u zemlju. Godišnja inflacija se mjeri dvocifrenim brojevima, a nekoliko godina pred Titovu smrt ubrzava i dostiže 40% godišnje. Stopa nezaposlenosti, koja se od 1970. do 1980 popela sa nešto ispod 7% na 12%, bi se u ekonomskoj literaturi okarakterisala kao znak duboke recesije. Dakle, jugoslovenska ekonomija je kasnih sedamdesetih bila u očajnom stanju, ali je to zamaskirano uvećanjem stranih kredita epskih proporcija.


Ono što se dogodilo osamdesetih i devedesetih, samo je otkrivanje stvarnog stanja jugoslovenske ekonomje. Kao kad hronični alkoholočar mora da se suoči sa realnošću svoje zavisnosti, tako smo se i mi morali, kad-tad, suočiti za realnošću nemoći jugoslovenske ekonomije da funkcioniše bez spoljnog dopinga.

[Nakon prvog objavljivanja ovog teksta pojavila se kritika da je eksponencijalna funckija nedovoljno precizna i da ne uzima u obzir eksterne faktore. Ovo je rast od 22% godišnje sa početkom 1970. sa 2.3 milijarde (predstavljen plavom linijom). Znam da funkcija ne uzima u obzir period prije 1970. i ne diskutuje ostale faktore, ali, pošto je svrha bila ilustracija šta bi se desilo ako bi se trend 1970-1980 nastavio, ovdje se možemo fokusirati na fit (koliko dobro ova funkcija aproksimira liniju ukupnog duga). Aproksimacija je, mislim, u razumnim granicama. Projekcija za 2014. sa ovom funkcijom rasta je 14 hiljada milijardi.]

Monday, January 13, 2014

Three subtle ways in which you are told you should stop being an immigrant and how to respond


1. You introduce yourself, and the other person fails to say anything that sounds even remotely close your name after three attempts. Then he/she makes it seem like he/she is physiologically incapable of pronouncing foreign names and leaves it up to you to come up with some domestic alternative he/she could use.

Incorrect response: "No worries, you are perfectly capable of saying my name, It just takes goodwill."
Correct response: You make up some name and say that that's the domestic version of your name.


2. You introduce yourself, and the other person says: "That's like Frederick, right? Can I call you Frederick?"

Incorrect response: "No, because that's not my name".
Correct response: "Sure."


3. You say your child's name, and the other person says: "Oh, that's different." But, he/she never tells you what it's different from.

Incorrect response: You explain that the very purpose of names is for them to be different from other names so we can distinguish between things. Otherwise, if names were the same, we would have only one name for everything.
Correct response: "Yeah." And then you say something apologetic that makes it sound like you weren't thinking straight when you chose that name.

Friday, January 10, 2014

Five economic statements everyone should think about for at least five minutes a day


1. Value is subjective.

2. Value is a logical concept, not a physical magnitude.

3. Choice is based on value.

4. Every choice implies giving up something.

5. Price is not value.

Thursday, January 9, 2014

Zašto se vjerovatno nikad neću vratiti u bivšu nam domovinu

Ponekad me pitaju da li bih se vratio u bivšu nam domovinu (bilo gdje u ex YU) pa kad im kažem da ne vjerujem da bih se vratio, kažu: "Ma imaš i pravo; ovdje nikad ne možeš zaraditi kao na zapadu." Pretpostavljam da, sa do sad stečenim obrazovanjem, bolju zaradu mogu da si obezbijedim na zapadu. Ali, nije zarada moj primarni motiv.

Najveći dio života sam proveo živeći veoma skromno, a ni sad se baš ne rasipam. Moje materijalne potrebe je vrlo lako zadovoljiti. Ono što je mnogo teže zadovoljiti je potreba za samoostavrenjem. Naprimjer, meni mnogo znači da rješavam probleme. U tome vidim vlastito ostvrenje. Dok god rješavam probleme, osjećam da postojim.

Mislim da bi tu bio glavni kamen spoticanja kada bih se vratio u bivšu nam domovinu jer tamo je mentalitet i dalje usmjeren ka kočenju onih koji žele da rješavaju probleme. Takvi su često na meti dobro organizovanih interesnih grupa koje koriste malograđanske metode blaćenja onih koji žele nešto da promijene. Te malograđanske metode imaju dobru prođu kod velikog dijela našeg naroda. Ovdje možete vidjeti jedan takav primjer. Zbog takvih, i mnogih sličnih slučajeva, najvjerovatnije ću svoju životnu energiju uložiti negdje van bivše nam domovine. Jednostavno, to je, po meni, efikasniji način korišćenja vlasitite energije.

Dešavanja u Srbiji u posljednjih nekoliko godina polako ali sigurno formiraju sljedeću implicitnu poruku svima nama koji se bavimo mišlju da se nekad tamo ponovo nastanimo: Ćuti, nikome ne staj na žulj, ne kritikuj, ne pitaj mnogo, utopi se u masu i niko neće da te dira. Ako se pak drzneš da kritikuješ, mnogo zapitkuješ i štrčiš iz mase, život će da ti se pretvori u pakao.