Wednesday, May 21, 2014

Nije nam potrebna poplava da bismo otkrili toplu vodu

Priče koje govore o tome kako je Hrvat pomogao Srbinu su mi jednako ogavne kao i priče koje su nekad govorile o tome kako je Hrvat ubio Srbina. Zašto? Zato što obje potenciraju ono što je najmanje bitno u cijeloj situaciji. U prvom slučaju bi akt humanosti jednog čovjeka prema drugom trebao biti centralna ideja, a ne nacionalna pripadnost aktera. U drugom slučaju bi zločinački akt jednog čovjeka prema drugome trebao biti centralna ideja, a ne njihova nacionalna pripadnost. Nije naša nacionalna pripadnost ono što nas čini humanima ili okrutnima pa je zato ona suštinski nebitna u obje priče.

I ova ideja da "nas je poplava ujedilinla" mi liči na zamku. Zašto? Zato što ta ideja implicitno ljude tretira kao životinje koje samo spoljašnjim stimulansom mogu da promijene ponašanje. Čovjek pored instinktivnih reakcija na okolinu ima i razum kojim može da odredi da li želi s nekim da sarađuje ili ne želi. Ja sam davno prije ovih poplava shvatio da postoji vrlo malo argumenata za odbijanje saradnje po nacionalnom ključu, a postoji mnogo argumenata za uspostavljanje saradnje bez obzira na naciju, i to uvijek, a ne samo za vrijeme katastrofa i to svuda, a ne samo na Balkanu. Mislim da su i drugi ljudi sposobni da dođu do tog zaključka ako im prezentiramo adekvatne informacije i argumente. Nema potrebe za potopom da bi ljudi shvatili da su potrebni jedni drugima.

Treća ideja koja se provlači kroz medije je da su poplave u stvari pokazale da je ideja "solidarnosti" između republika i pokrajina koja je bila dio službene politike bivše Jugoslavije--ispravna. Mislim da je i ovo pogrešno tumačenje onoga što se dešava na terenu. Ono što se tamo dešava je dobrovoljna solidarnost između građana i potpuno je nebitno kako se zove "region" u kojem ti građani jedni drugima pomažu. Ono što je bila osnovna odlika "solidarnosti" u sklopu bivše Jugoslavije je to da je ona bila zakonski obavezujuća. Preraspodjela resursa putem državnog poreznog aparata koja se odvijala u sklopu bivše Jugoslavije ima vrlo malo zajedničkoga sa istinskom solidarnošću gdje svako od nas svojom voljom odlučuje kome će, koliko i na koji način pomoći.

Dakle, da zaključim:

1. Ni naša ni tuđa nacionalna pripadnost ne određuje naš kapacitet da volimo ili mrzimo druge tako da je nebitno da li je Srbin pomogao Srbinu, Hrvat Srbinu, Srbin Hrvatu... itd. itd.

2. Nije poplava, ili druga neka katastrofa, jedino što može da nas ujedini. Razum može da nas ujedini i bez katastrofe.

3. Solidarnost nam je potrebna, ali nam nije potrebna zakonska prisila na solidarnost. Solidarnost pod prisilom nije solidarnost već pljačka.

No comments:

Post a Comment