Thursday, July 11, 2013

Profesorka Dragićević, leksikolog u ulozi nedoučenog marksiste koji grize ruku koja ga hrani

Po marksističkoj teoriji vrijednosti, vrijednost onoga što čovjek postigne se mjeri time koliko se čovjek "namučio" da bi do toga došao. Po subjektivnoj teoriji vrijednosti, vrijednost onoga što čovjek postigne se mjeri time koliko to čini život drugih ljudi boljim. Tu vrijednost nam drugi ljudi iskazuju time što nam ponude nešto zauzvrat za naš "trud" i "muku". Naučno gledano, subjektivna teorija vrijednosti je logčki tačna, a markisistička je netačna.

U svom govoru, prfesorka Dragićiević, pokazuje da ona i dalje vjeruje u marksističku teoriju vrijednosti jer svojim studentima govori da je njihov status (objektivno) vrijedan sam po sebi jer su se oni "godinama samosavladavali i samoodricali" da bi do njega došli. Tim odricanjem, oni su zaslužili da budu, kako ona to naglašava, PROFESORI. Ta titula, sama po sebi, kaže profesorka Dragićević, vrijedi više nego bilo koje drugo zvanje ili zanimanje. Znači, po toj logici, nebitno je da li to mučenje i "samoodricanje" da bi se došlo do profesorskog zvanja na kraju rađa nešto što neko drugi smatra vrijednim. Po logici profesorke Dragićević, ako neko ne vidi vrijednost "samoodricanja" koje je potrebno da bi se završio fakultet, onda on nije spoznao prave vrijednosti.

Meni nije jasno gdje je ona našla da je za fakultet potrebna muka i odricanje. Ja sam fakultet (i magisterij i doktorat) završio sa lakoćom i sa zadovoljstvom i nisam se odrekao ničega što sam smatrao iole vrijednim. Da mi je bila tolika muka da ga završim, ne bih ga nikad ni upisivao. Pretpostavljam da mi nije bilo teško zato što volim to što sa
m studirao. 

Pitam se sad da li moja diploma manje vrijedi od diplome nekoga ko se zbog nje "odricao" i "samosavladavao". Šalim se, ne pitam se jer je nauka o vrijednosti baš to što sam studirao i dobro sam savladao gradivo.

Zašto je taj govor struktuiran baš na način kako je to profesorka Dragićević uradila? Po meni, to je rezultat konfuzne ideologije i straha. Profesorka je nedoučeni marksista koji se boji promjena.

Da su ti studenti stvarno postali PROFESORI kako to ona kaže, bar neko od njih bi ustao i pitao je da li može da potkrijepi te svoje neosnovane tvrdnje logikom i opservacijama u stvarnom svijetu. To je, ipak, kriterijum koji bi još uvijek trebalo da važi za pisanje pismenog zadatka iz srpskog jezika u srednjoj školi. Ako ona ne može da zadovolji taj kriterijum, kako to očekivati od učenika? A oni, kao PROFESORI, ne bi trebalo da se plaše da ocijene kvalitet pisanog rada, pa makar taj rad dolazio i "odozgo".

Po čemu bi to jedna profesija trebala da bude iznad drugih? Svaka profesija, osim onih državnih, kojima i data profesoka pripada, postoji zato što su usluge te profesije nekome potrebne. Reći da je neka profesija izmišljena, kako to profesorka Dragićević kaže za neka zanimanja, je isto što i reći da su potrebe ljudi koje ta profesija zadovoljava izmišljene.

Svako ko posjeduje elementarno znanje društvenih nauka, svjestan je da su sve potrebe subjektivne prirode. Nema objektivno dobrih i loših potreba. To što ja volim da pišem, ne znači da su oni koji ne vole da pišu u zabludi ili nešto lošiji od mene. To što ja volim da čitam, ne znači da su oni koji ne vole da čitaju lošiji od mene.

Ja volim da odem i u restoran, ali tu je profesorka nemoćna da mi pomogne. Koliko god ona veličala profesorsku profesiju, to veličanje neće stvoriti atmosferu koju želim kada odem u restoran. Kad odem u restoran, mene zanima dobra usluga i to samo dobar vlasnik restorana može da pruži. U toj situaciji mi ne treba profesor srpskog jezika i književnosti.

Vlasnici restorana, koje profesorka pogrdno naziva vlasnicima kvadratnih metara, su korisni pripadnici društva koji pružaju usluge ljudima u tome društvu. Vlasnici restorana ostvariju profit jer su dobri u zadovoljavanju tih usluga. Da nisu dobri, ne bi im se gosti vraćali i plaćali.

I ostale profesije koje ona tamo pominje pružaju usluge ljudima koji te usluge žele. Možda te usluge nisu potebne meni ili profesorki, ali nekome jesu. Upustiti se u vrednosnu ocjenu tih potreba znači ustrvrditi da su tvoje potrebe objektivno bolje i svrsishodnije od potreba drugih ljudi. Postoje imena za to--jednoumlje, elitizam, supremacizam, šovinizam, ili jednostavno--arogancija.

Zanimanja koje profesorka navodi, svoj hljeb zarađuju pružajući usluge drugim ljudima na dobrovoljnoj bazi. Ta zanimanja se rađaju i umiru voljom svojih korisnika. Ako jednoga dana mušterije nekog restorana odluče da im taj restoran više ne pruža usluge kakve žele, restoran će financijski propasti ako nešto ne promijeni.

Profesorka zaboravlja da nastavnici u srednjim školama mogu da nastave da rade čak i kad se njihova usluga nikome ne sviđa jer im plata dolazi iz državnog budžeta koji se puni novcem baš tih vlasnika restorana i ostalih preduzetnika po kojima ona pljuje. Imao sam divnih nastavnika, ali je bilo i takvih koji u stvarnom svijetu, gdje uspjeh zavisi od toga koliko dobro možeš da riješiš nečiji problem, ne bi potrajali ni nekoliko dana. Jedini razlog zbog koga su potrajali toliko koliko su potrajali u obrazovnom sistemu je taj što korisnici njihovih "usluga" nemaju načina da ocijene tu uslugu time što će je manje platiti. Nemaju izbora jer je taj izbor za njih već uradila država. Nema veze, na primjer, što neki isfrustrirani nastavnik srpskog jezika iz kohorte ove profesorke tvoje dijete ne uči gotovo ničemu osim mržnji, ti ćeš njegovu platu obezbijediti, htio ti to ili ne htio. Porez ćeš platiti.

Zamislite nekog vlasnika restorana da pljuje po drugim profesijama. Koliko dugo bi opstao kao uspješan poslovan čovjek kad bi njegove mušterije čule takvo bahato ponašanje? S druge strane, naša profesorka i dalje prima vaš novac, ma koliko besmislica i uvreda rekla, čak i za vaše zanimanje.

Vidim da se mnogi oduševljavaju njenim riječima. Razumijem želju da se ekonomska i socijalna situacija u zemlji promijeni, ali ti koji su izabrali da se oduševljavaju profesorkinim riječima, izabrali su krivu osobu. Boljitak i vama i toj profesorki donose baš ti po kojima ona pljuje.

10 comments:

  1. Uf, evo ga još jedan :D
    Sad smo stigli i do marksizma... Samo čekam kad će neko da je proglasi za komunjaru i bezbožnika :D
    Tipično za ljubitelje sadašnjeg sistema, čim neko kritikuje sistem proglasiti ga za komunjaru, marksistu, zaostalog, "nije u vezi sa realnošću" itd.
    Profesorkin govor nema veze ni sam kakvom ideologijom pa ni sa marksizmom, samo sa zravim razumom, dok je ovaj tekst izrazito moderno-liberalno-kapitalistički obojen.
    I kao i svaki tekst koji je do sada izašao kao kritika profesorkinog govora, pun izokretanja vadjenja iz konteksta, na koje više ne vredi odgovarati.

    ReplyDelete
  2. Profesorka ima dobar stav koji je poprilicno fino izrazila u svom pismu ali uz njen stav i misljenje na doticnu temu u njeno pismo se uvkli i par frustracija cije poreklo ne znamo.. Iako cenim motivacijski deo pisma profesorka nije smela sebi da dozvoli omalovazavajne profesija drugih ljudi. Dok je moguce i da je ciljala izvesnu majnu grupu ljudi u tim profesijama koji velicaju svoje poslovne pozicije i sami ovalozavaju poslove drugih ljudi, mislim na ljude koji su srecom, sudbinom ili kako god hocete to da nazovete dosli do velikog bogatstva. Smatram da profesorka imala dobru nameru, da motivacijski deo teksta dovljno dobar da bi joj i Cercil zavideo, a da svi P.R. menadzeri, vlasnici restorana i sl. treba takodje da iskritikuju svoje kolege koje preteruju a koje su ocigledno iznervirali profesorku. Nemojmo prenagljivati, moguce je da njen govor osudjejemo jer ga ne razumemo.

    ReplyDelete
  3. Ako proučite filozofiju nauke, vidjećete da je zdrav razum je protivnik nauke.

    ReplyDelete
  4. Kao prvo, ovo je opet izvlačenje iz konteksta i izvrtanje, drugo, ono na šta mislite je banalizovanje percepcije (npr. vidim da je zemlja ravna ploča, a sunce kruži oko zemlje), to bi se moglo nazvati protivnikom nauke, ali to je potpuno druga stvar. Ideološka zaslepljenost je takodje protivnik nauke. Zdrav razum uključuje kritičko mišljenje, povezivanje činjenica itd., nauka se razvila upravo zahvaljujući razumu. Ako je zdrav razum protivnik nauke, to bi značilo da su Kopernikovi savremenici bili razumniji od njega.
    Čak i da zdrav razum jeste protivnik nauke (što je nonsens), kakve bi to veze imalo? Profesorkin govor nije bio kritika naučnog rada, već motivacioni govor studentima, u kojem se osvrnula na neke negativne pojave u društvu i okolnosti koje su po njih vrlo loše, i podsetila ih da, uprkos njima, treba da imaju visoko mišljenje o svojoj profesiji.

    ReplyDelete
  5. Ne, nije izvlačenje iz konteksta jer profesorka ne razumije ili ne želi da dazumije teoriju vrijednosti. Ona koristi zdravorazumsko poimanje vrijednosti koje je pogrešno i time vodi do pogrešnih zaključaka. To, samo po sebi i ne bi bilo toliko iznenađujuće da ona nije akademski obrazovana, jer intuicija mnoge vodi da baš tim putem razmišljaju. Nažalost, intuicija ih vodi putem koji je logički nekoherentan.

    ReplyDelete
  6. Ok, čak i da je ta vaša liberal-kapitalistička teorija ispravna, ili ispravnija od marksističke, ili neke druge ideološki inspirisane teorije vrednosti, (naravno da nije, ali "for the sake of argument", što bi se rekli ovi koji žele da zvuče pametno, pretpostavimo da jeste).
    Dakle, "vrijednost onoga što čovjek postigne se mjeri time koliko to čini život drugih ljudi boljim".
    U tom smislu, ima li nešto što ljudima donosi veći boljitak od obrazovanja i vaspitanja?

    ReplyDelete
  7. To zavisi od toga koliko obrazovanja, kakvog obrazovanja i od strane koga ponuđenog, ljudi žele.

    ReplyDelete
  8. Vrlo je zanimljivo analizirati reakcije na ovaj govor, koliko se razlikuju i za koji deo se neko zakaci. Zanemaruju se mnogo stvari u analizi, a dosta pretpostavlja. Prosto mi deluje kao Rorsahov test u psihijatriji gde na osnovu necijeg tumacenja jednostavnih slicica psihijatar postavi dijagnozu. Vrlo zanimljiv psiholoski profil autora teksta. Vrlo.

    ReplyDelete
  9. Ako budete željeli da podijelite rezultate vaše analize, bilo bih zainteresovan da ih čujem, tj. pročitam.

    ReplyDelete
  10. Give that professor the same wage as to a garbage man in Belgrade. The garbage man struggles harder to make a living. She will stop being a Marxist in one month. Equality for all!

    ReplyDelete