Sunday, May 5, 2013

Kako zaustaviti mehanizam rata: zaključak


Pretehodna poglavlja:
1. Kako zaustaviti mehanizam rata: uvod
2. Kako zaustaviti mehanizam rata: sastavni dijelovi
3. Kako zaustaviti mehanizam rata: pokretanje paklene mašine

Mehanizam rata je teško, ali ne i nemoguće zaustavtiti. Ovdje mislim na zaustavljanje mehanizma prije nego što počnu masovni sukobi. Jednom kad masovni sukobi počnu, gotovo je neumitno da će sukobi trajati dok jedna od strana potpuno ne malaksa. Kada uđu u period masovnih sukoba, ljudi na obje strane su čvrsto uvjereni da protivna strana želi da ih uništi i to uvjerenje se svakim novim sukobom samo još jače učvršćuje.

Pošto političari i marginalci u ratu vide priliku za ostvarenje svojih životnih ciljeva, oni neće biti zainteresovani za zaustvljanje mehanizma u početnoj fazi. To je ona faza kad marginalci prolaze nekažnjeno za zločine počinjene nad pripadnicima druge društvene grupe (vjerske, etničke, itd.). U toj početnoj fazi domaćini još uvijek nisu počeli vjerovati da bi i ostali domaćini iz drugih društvenih grupa bili spremni na takve, etnički ili vjerski orijentisane zločine.

Jednom kad domaćini počnu da čine zločine, a opravdavaju ih kao neophodnu odbranu, već je prekasno za zaustavljanje mehanizma rata jer će svaki novi zločin voditi učvršćivanju vjerovanja da ne postoji razlika između domaćina i marginalaca na suprotnoj strani. Dakle, jedini period kad se mehanizam rata može zaustaviti je u toj početnoj fazi kada domaćini jedne etničke ili vjerske grupe još uvijek vide razliku između marginalaca i domaćina u drugoj etničkoj ili vjerskoj grupi.

Kako to provesti u djelo? Prvo, potrebno je poznavati strukturu mehanizma rata, tj. potrebno je da domćini poznaju strukturu ličnosti marginalaca i politčara i da budu svjesni igre koju ta dva segmenta društva igraju. Domaćinima prvo treba da bude jasno da su, bez podrške domaćina, političari i marginalci nemoćni.

Međutim, ovo nije dovoljno. Potrebno je da domaćini uskrate svoju podršku političarima i marginalcima i to je onaj teži dio. Ljudi imaju prirodnu tendenciju da se plaše "stranih" grupa ljudi i taj strah ima evolutivnu pozadinu. Kao i kod ostalih ljudskih destruktivnih strahova, i protiv ovog straha je potreno koristiti razum.

Prvi korak u ovoj borbi smo već napravili ako smo shvatili strukturu mehanizma rata. Dakle, jasno nam je da će se domaćini iz one "njihove" etničke ili vjerske grupe odlučiti na nasilje samo onda kad vjeruju da će ih domaćini iz ove "naše" grupe napasti. Jasno nam je da domaćini žele nasilje samo onda kada vjeruju da je to jedini način da spriječe nasilje nad sobom. Jasno nam je takođe da treba da uvijek imamo u vidu da prve zločine započinju marginalci, a ne domaćini. Svrha tih zločina je da zbune domaćine tako što će ih navesti da povjeruju da se marginalci ni po čemu ne razlikuju od svojih sunarodika domaćina.

Sljedeći korak je da domaćini sebi iskreno predoče šta to dobijaju, a šta gube, ako odluče da ne odgovaraju na provokacije marginalaca. Ta računica treba da uzme u obzir činjenicu da, u većini ratova, domaćini na obje strane gube mnogo. Mnogi izgube čitavo imanje, a gotovo da ne bude porodice koja ne izgubi bar jednog člana u ratnom vihoru. Uz to dolaze sve one traume koje rat sa sobom nosi. Njih je teško riječima dočarati, ali svako ko je iskusio dugotrajno naslje i strah za vlastiti život i živote svojih bližnjih, razumjeće o čemu pričam.

S druge strane, neuključivanje u ratni sukob sa sobom donosi rizik od napada marginalaca. Ova opcija isto donosi strah i neizvijesnost. Ali, marginalci ne mogu dugo terorisati domaćine i to iz više razloga. Prvo, političari će, ako vide da domaćini nisu zagrizli mamac i ne uključuju se u sukobe, morati da upotrijebe zakonska sredstva protiv marginalaca. Političar koji na duži period toleriše stihijsko ponašanje marginalaca, tj. ne održava vladavinu zakona (ma kakav zakon to bio) nema političke budućnosti. Političari to znaju i zato im je cilj da se domaćini što prije uključe u organizovano nasilje započeto od strane marginalaca. Ako domaćini odbiju da se uključe, do organizovanog sukoba neće doći.

Ako političari ne uspostave vladavinu zakona, onda dolazi do sloma države. Priča o slomu države je zanimljiva, ali bi nam oduzelo previše vremena da se time sada bavimo. Oni koji su zainteresovani, mogu više o tome da pročitaju ovdje.

Dakle, za zaustavljanje mehanizma rata je potrebno da većina domaćina na vrijeme shvati da bi ratom izgubila više nego što bi dobila. Pošto je trenutna tendencija domaćina da nasjednu na igru marginalaca i političara, potrebno je raditi na tome da bar buduće generacije domaćina budu imunije na ovu igru. To je težak, ali ne i neizvodljiv posao. Za početak je dovoljno da oni koji shvate kako funkcioniše mehanizam rata i kako se taj mehanizam može zaustaviti prenesu svoja saznanja drugima. Najvažnije je ova znanja prenijeti djeci i uopšte ohrabrivati djecu da razmišljaju kritički, van šablona koje im nameće državni obrazovni sistem. Taj obrazovni sistem uvijek kroje političari i zato možemo biti sigurni da našu djecu neće u državnim školama učiti o mehanizmu rata.

Ova serija tematski povezanih tekstova je moj doprinos zaustavljanju mehanizma nekih budućih ratova. Siguran sam da se moji napori neće zaustaviti ovdje, čak i ako se uvijek budu odbijali o stijene.

No comments:

Post a Comment