Tuesday, January 1, 2013

Da li Srbija treba da uvozi genetski modifikovanu hranu? Klasično-liberalna teorija

U prošlom postu o ovoj temi smo zaključili da da je moguće doći do pet različitih etičko-pravnih odgovora na ovo pitanje. U ovom postu ćemo analizirati jedan od mogućih odgovora, a taj odgovor potiče od klasično-liberalne teorije prava.

Klasično-liberalna teorija prava počinje od koncepta vlasništva nad vlastitim tijelom. Po ovoj teoriji, svako od nas je od Boga dobio pravo da bude vlasnik svoga tijela. To vlasništvo proističe iz činjenice da svako od nas posjeduje slobodu volje. Svako od nas posjeduje potencijal da vlastitom tijelu "kaže" šta da radi. Naprimjer, svako od vas je imao slobodu volje da odluči da li će da pročita ovaj post ili ne.

Sljedeća karika u logici klasično-liberalne teorije prava je miješanje vlasitiog rada sa prirodom. Svako od nas može da stekne legitimno vlasništvo nad produktima vlastitiog rada ako su ti produkti nastali korištenjem dobara koja prije toga niko drugi nije posjedovao. Ovo jednostavno znači da prirodna dobra pripadaju onome ko ih prvi nadje.

Kako se ova teorija primjenjuje u svijetu u kome su sva prirodna dobra i produkti ljudskog rada već u nečijem vlasništvu? Primjenjuje se tako što se kao legitimno ostvarivanje vlasništva nad prirodnim resursima i bilo kojim drugim proizvodima označava samo ono ostvarivanje vlasništva koje je nastalo uz saglasnost prethodnog vlasnika. Naprimjer, kad dođete u prodavnicu da kupite veknu hleba, ta vekna je prije kupovine u vlasništvu prodavca, a poslije kupovine ona je u vašem vlasništvu. Prethodni vlasnik--prodavac--dobrovoljno se odrekao svog vlasničkog prava nad tom veknom u zamjenu za određenu sumu novca. Vi ste se, takođe, odrekli vlasničkog prava nad tom sumom novca u zamjenu za veknu hleba.

Ovo što sam sad opisao sugeriše da se klasično-liberalna teorija prava primjenjuje u velikoj mjeri u našem svakodnevnom životu. To je tačno, ali ova teorija se ne primjenjuje u potpunosti. Naprimjer, plaćanje poreza državi se ne može definisati kao legitiman transfer vlasničkog prava sa vas na nekoga drugoga (državnog službenika) ko će taj novac, opet, dati nekom drugom građaninu. Zašto je to nelegitiman transfer vlasnickog prava po ovoj teoriji? Zato sto se taj transfer vrši pod prijetnjom silom. Ako ne platite porez, možete očekivati retribuciju od strane države, a u krajnjem slučaju i upotrebu sile protiv vas.

Ostaje nam još jedno bitno pitanje. Kad je, po klasično-liberalnoj teoriji prava, upotreba sile legitimna? Legitimna je samo onda kad se ta sila koristi za fizičku zaštitu već legitimno stečene imovine. Naprimjer, ako neko pokuša da vam ukrade auto, taj čin predstavlja fizičku invaziju--narušavanje vaše imovine. Vaše legitimno pravo u tom slučaju bi, po klasično-liberalnoj teoriji prava, bilo da upotijebite silu protiv kradljivca. Dakle, sila može da se koristi tek kad neko fizički povrijedi vaša legitimno stečena vlasnička prava, ne prije. Naprimjer, po ovoj teoriji nelegitimno bi bilo nekoga napasti samo zato što nam ta osoba izgleda "sumnjivo" ili zato što vjerujemo da će ta osoba u budućnosti nekoga napasti. Po ovoj teoriji, recimo, prisilno zadržavanje na "liječenju" duševnih bolesnika koji nikoga nisu povrijedili nije legitimna upotreba sile.

Sad, kad smo prešli ove osnovne pojmove u klasično-liberalnoj teoriji prava, možemo se okrenuti analiziranju pitanja uvoza genetski modifikovanih proizvoda. Kad je, znači, upotreba sile u sprečavanju uvoza takvih proizvoda opravdana? Po klasično-liberalnoj teoriji prava upotreba sile bila bi opravdana samo u slučaju da taj uvoz predstavlja fizičko narušavanje nečije imovine.

Poslije ovoga, odgovor na pitanje je relativno jasan. Zamislimo sljedeću situaciju. John iz Sjedinjenih američkih država želi da proda genetski modifikovan paradajz Jovanu iz Srbije. Da li srpska država ima pravo da spriječi ovu transakciju upotrebom sile (zakona)? Ako u toku ove transakcije, i kao posljedica te transakcije, ničija imovina nije fizički narušena, niko nema pravo da upotrijebi silu protiv Johna i Jovana.  Sumnja ili pretpostavka da bi ova transakcija u budućnosti mogla doprinijeti povredi nečije imovine (uključujući tu i ljudsko tijelo, tj. zdravlje) nije dovoljan razlog za sprečavanje transakcije. Spekulacije nisu dovoljan razlog za upotrebu sile. U slučaju da u budućnosti dođe do bilo kakve povrede nečijih imovinskih prava, a kao posljedica upotrebe genetski modifikoanih proizvoda, oštećena strana ima pravo na nadoknadu štete od strane koja je tu povredu izazvala.

Dakle, po klasično-liberalnoj teoriji prava, teško bi se mogao naći razlog za uvođenje opšte zabrane uvoza genetski modifikovanih proizvoda.



No comments:

Post a Comment