Friday, November 16, 2012

Presuda Gotovini


Nisam provjeravao koji je ishod suđenja. Baš me pretjerano ni ne zanima. Moj problem sa svim tim je da rat, kao ljudska aktivnost, ne može postojati ako ljudi koji u njemu učestvuju ne misle da im je to najbolja opcija. Mislim da je važno da se svako od nas dobro skoncentriše ne tu aksiomatsku istinu. Kad se dobro skoncentrišemo na to, onda treba da se zapitamo zašto ljudi ponekad misle da im je učestvovanje u ratu najbolja opcija. Ovakvo razmišljanje je strano mnogim ljudima jer je to bolan proces. 

Proces je bolan jer zahtjeva preispitivanje ispravnosti vlastitog mentalnog skopa. Zato što je to bolan proces, većina ljudi ga izbjegava i prepušta se primitivnim ritualima podnosenja žrtve bogovima na oltar. Tako mnogi od nas kažu da su pojedinci činili zločine, a mi ostali u tome ama baš nikakvog udjela nismo imali. Umjeto toga, zapitajmo se da li bi taj "pojedinac" uopšte išao u bitku da članovi njegove porodice, šire i uže okoline, nisu taj čin okarakterisali kao uzvišen. Da li bi on tamo išao da su oni umjesto toga rekli: "svako ko silom rješava konflikte je životinja i idiot, bez obzira da li je član moje porodice ili ne." Ovo važi za sve, i sa "ove" i sa "one" strane.

Odgovor koji obično dobijem kada postavim ovu tezu ide optpitlike ovako: 

Ko uopste želi učestvovati u ratu? Nije to izbor za mis. Rat je nametnut "običnom čovjeku" od strane određenih pojedinaca. Oni rat vode zbog vlastitih interesa, ali ne na vlastitom teritoriju, već na tuđem. U nagonu svih živih bića je da se brane, da brane svoju teritoriju, poput napadnute životinje koja brani svoje potomke. To što se događalo '91., svako je to doživio na svoj način i na svojoj strani, tako da je filozofirati o tome nebulozno!

Ovo se, u stvari, u potpunosti slaže s onim sto sam gore rekao. Radije bismo okarakterisali sebe kao uplašenu životinju nego kao čovjeka sa sposobnošću racionalnog rasuđivanja. Životinja ne može kontrolisati svoje porive. Tako ispada da je ono što se desilo bila samo naša neminovna predodređena reakcija, refleks.

Znači, po toj logici je nebulozno razmišljati o prošlosti da bismo je razumjeli. Više smisla ima reći da su nas neki pojedinci "zaveli" kao sto se životinje vode u tor. 

Ovo razmišljanje je normalno, ali destruktivno jer nam ne pomaže da se suočimo sa vlastitim vjerovanjima iz toga vremena. Mi smo ta vjerovanja izabrali. Niko nam nije ta vjerovanja ulio u glavu protiv naše volje. Bez tih vjerovanja nemoguće je da se ljudi u takvom broju pokrenu i učine to sto su učinili. Naprimjer, svaka strana je vjerovala da su oni "uplašene životinje" a da su na drugoj strani bezosjećajne zvijeri. Bolno je sebi priznati da smo izabrali verovati u tako glupu hipotezu. Naravno, nije lako sebi reći--bio sam glup. Znači, ne zaveden, obmanut, izmanipulisan, nego--glup jer nisam izabrao da kritički razmišljam.