Wednesday, December 12, 2012

O nasilnicima, manipulatorima i ratu u bivšoj Jugoslaviji


Sa nasilnicima sam se sreo vrlo rano na svom životnom putu, valjda zato što sam bio slabe fizičke građe pa im je to davalo ideju da sam pogodan materijal. U početku sam bio zbunjen jer nisam vidio smisao u njihovom ponašanju. Vremenom sam primijetio da postoji visoka korelacija između nasilništva i gluposti. Naprimjer, imamo nasilnika sa nekom glupom idejom. Mi mu pokušamo reći da je to glupa ideja. On to shvati kao napad na njegovu ličnost i želi to da riješi nasiljem. Tu prestaje svaka logička veza izmedju glupe ideje i ishoda takvog događaja. Recimo da nasilnik isprebija toga ko mu je rekao da je ideja glupa - da li ta ideja odjednom postaje pametna? Šta ako se taj isprebijani vrati sa bejzbol palicom i isprebija nasilnika sa glupom idejom - da li to potvrđuje da je ta ideja stvarno glupa? Možemo s ovim ići unedogled.

Pošto je meni ovo vrlo rano postalo jasno, prestao sam odgovarati na izazove nasilnika. Nisam znao, a ni htio da govorim njihovim jezikom, a oni neki drugi jezik ne razumiju. Ovo je, čini mi se, rezultiralo nečim vrlo zanimljivim. Bilo je nasilnika koje su drugi izbjegavali i plašili ih se, koji su željeli da mi ispričaju svoju cijelu životnu priču; valjda ne bi li me uvjerili da oni nisu u stvari tako loši. Ja bih slušao i klimao glavom, ali izgleda da nisam uspio sakriti prezir jer su oni uvijek iznova htjeli nešto da mi "objasne". Prezirao sam ih jer sam njihovo nasilje objašnjavao nedostatkom volje za spoznavanjem sebe i drugih. Po meni, nedoststak volje je ljenost - a ljenost prezirem.

Druga grupa ljudi koje prezirem su manipulatori. Manipulatore prezirem možda još i više nego nasilnike jer je većina manipulatora, čini mi se, na višem intelektualnom nivou od nasilnika. Samim time, posjeduju i veću potencijalnu sposobnost spoznaje samih sebe i drugih. Ne iskoristiti tu sposobnost je ljenost višeg stepena u usporedbi s nasilnicima.

Bilo je vremena kad sam mislio da je manipulacija izraz intelektualne superiornosti pa i sam pokušah biti manipulator. Nije dugo trajalo jer me je takav stav prema drugim ljudima ostavljao praznim i konstantno nezadovoljnim svime i svačim. Uz to, ljudi nisu budale i oni mogu da prozru manipulatore. Manipulatori nemaju pravih prijatelja.

Znao sam neke manipulatore, i oni su, kao i nasilnici, izgleda htjeli nekako da mi objasne da oni nisu tako loši. I oni su mi istresali cijelu svoju životnu priču pred noge iz ko zna kojih razloga. Izgleda i u njihovom slučaju nisam uspio sakriti prezir jer su i oni uvijek iznova htjeli nešto da mi objasne.

Postepeno shvatih da gubim vrijeme i sa jednima i sa drugima. Shvatih da jednostavnost i iskrenost nije znak intelektualne inferiornosti i da je "preko preče, a naokolo bliže."

Zašto ja ovo pišem - zato sto mislim da se nasilnici i manipulatori teško mijenjaju. Mislim da je to karakterna crta koja, ili je genetski predodređena, ili je stečena u ranom djetinjstvu i duboko je ukorijenjena. Dok smo djeca, nasilnici i manipulatori nisu toliko ni opasni, ali kad odrastemo, "najbolji" medju njima, u zavisnosti od okolnosti, mogu da postanu nasi dželati.

Manipulatori, pošto imaju razvijenije intelektualne sposobnosti, su dobri kandidati da postanu političari. Nasilnici, s druge strane, su dobri kandidati da postanu promašeni slučajevi i kriminalci. U trenucima socijalne krize, ove dvije grupe rade u simbiozi. Manipulatori, daju nasilnicima signale da nasilje neće biti sankcionisano, štaviše, da će biti nagrađeno. Nasilnici slijede taj signal i iniciraju strah kod ljudi kojima ni nasilje ni manipulacija nisu na umu. Pakleni recpt je kad postoje dvije grupe manipulatora i dvije grupe nasilnika. Tada dobijamo smrdljivu supu koja se zove - rat.

Posmatrao sam, slušao šta ljudi pričaju, čitao sta stručnjaci misle, i došao do zaključka da rat u bivšoj Jugoslaviji odgovara ovom receptu. U suštini, svaki rat počinje po veoma sličnom receptu. Mislim da je u korijenu svega nesposobnost većine ljudi da shvate mentalni sklop manipulatora i nasilnika ako nisu u direktnom kontaktu s njima.

Obje grupe imaju ljenost doboko usadjenu u svoj mentalni sklop. Lijeni ljudi ne žele do onoga što im treba da dođu radom i zadovoljavanjem potreba drugih ljudi (razmjenom dobara i usluga). Oni do toga žele doći na način koji je njima lakši - nasljem i manipulacijom, otimanjem.

Nisam siguran da li se ovaj problem može riješiti, ali bar za sebe znam da ću pokušati da prozrem manipulacije manipulatora i da ću pokušati da me ne uplaše nasilnici. Možda to neće promijeniti ništa u nekom univerzalnom poretku svijeta, ali to nije bitno.

No comments:

Post a Comment